US - THE WASHINGTON POST 22. VII. ŠTO ĆE AMERIKA U IRAKU?

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 22. VII. 2002. Amerika će morati ostati u Iraku "Europljani pitaju ima li Washington održivi plan za Irak nakon Sadama Huseina. Ima li SAD plan za to da ostane dovoljno dugo kako bi izgradio novi Irak koji bi bio u razumnoj mjeri stabilan, miran i demokratičan? Ili će se Amerikanci skupiti nakon par mjeseci ili godine dana, ostavljajući posao krpanja Iraka Ujedinjenim narodima ili Europi ili, možda, Iranu? To su dobra pitanja postavljena u pravo vrijeme, ako će rat protiv Iraka zaista biti proveden početkom slijedeće godine, kao što su to dali za naslutiti neki dužnosnici Bushove vlade. Ima li Bushova vlada prave odgovore? Možda, ali Europljane zaista ne možete kriviti zbog toga što brinu. Bushova predsjednička kampanja iz 2000. se, kada je posrijedi bila vanjska politika, prema riječima 'gradnja nacija' i 'mirotvorstvo' postavljala kao da su vulgarne i nepoželjne. Danas Bush iznosi viziju američke globalne uloge, nakon 11. rujna, koja više nalikuje onoj Trumanovoj, no stara ideja o ograničenijoj američkoj ulozi u inozemstvu ('supersile ne peru prozore') stalno se pojavljuje. Čovjek to može osjetiti u Bosni, koje se Pentagon, čini se, jedva čeka otarasiti. To se može zamijetiti i u Afganistanu, gdje je averzija američke vlade prema procesu izgradnje nacije i mirotvorstvu, čak i prema tome da pošalju veći broj vojnika na teren kako bi vodili rat, opipljiva. Bilo da Irak nakon Sadama uspije ili propadne, to će u svakom slučaju oblikovati smjer bliskoistočne politike, a stoga i svjetske politike, i sada i do kraja ovog stoljeća. Europljani brinu zbog toga, i to s pravom. Amerikanci bi trebali znati o kojoj se vrsti zadatka, koji namjeravaju provesti, radi. Jer, ako je Bushova vlada ozbiljna, SAD je na rubu ogromne i vremenski neograničene misije u Iraku i na Bliskom Istoku, veoma nalik na onu koja je u Japanu započeta prije više od pola stoljeća. Ideja s kojom je SAD tada bio započeo misiju nije bila ta da se jednostavno otarase opasno agresivne japanske imperijalne vlade. Cilj je bio ponovno izgraditi japansku politiku i društvo, otprilike po uzoru na Ameriku. Američka politika u Japanu, kao i u Njemačkoj, bila je ona 'izgradnje nacije', veoma opsežna, bez strategije izlaska. Gotovo šezdeset godina kasnije, američki vojnici još su na japanskom tlu. Irak možda i nije mnogo drukčiji. Okružen ranjivim američkim prijateljima kao što je Turska, arapskim državama sumnjive legitimnosti, kao Jordan i Saudijska Arabija, i zabrinjavajućim državama kao što su Iran i Sirija, Irak će nakon svrgavanja Sadama biti od ključnog interesa za Ameriku. Ako SAD uđe u Irak, bolje mu je da bude spreman da tamo i ostane onoliko dugo koliko to bude bilo potrebno", piše Robert Kagan, član Zaklade za međunarodni mir Carnegie.