IT-US-supersila-Politika it - 2.II. avvenire - sad ITALIJAAVVENIRE2. II. 2003.Doktrina 'carstva' na najtežom iskušenju"'Carstvo' je postalo predmetom svakodnevne globalne politologije. Mnogi se boje njegove moći, drugi ga smatraju
nužnim. Tema je postala aktualna nakon što se s takozvane imperijalne dvopolarnosti prešlo na monopol. Takozvane jer 'imperiji' više nemaju institucionalnu konfiguraciju, već su polovi privlačenja ili veliki protivnici, koncentracije ekspanzivnih energija, uporišne točke za velika politička, gospodarska pa i kulturalna područja. Hladni rat je bio plod posljednje imperijalne dvopolarnosti. Globalizacija je, međutim, posljedica sadašnjeg monopola. Rastući protuamerikanizam ovoga vremena izgleda izravno srazmjeran učvršćivanju mono-imperija. Kako se može čuditi što oni koji su ostali bez svojeg imperija drugi vide kao dim u očima? U povijesti 'imperiji' su općenito u razdoblju svog učvršćivanja odigravali pozitivnu ulogu. Jedan od razloga jest da stabiliziraju područje na koje se proteže njihova vlast ili njihov utjecaj, sprječavaju razbijanje, rješavaju unutarnje sukobe i usporavaju centrifugalne procese. Drugi razlog jest da se na 'imperijalnom
ITALIJA
AVVENIRE
2. II. 2003.
Doktrina 'carstva' na najtežom iskušenju
"'Carstvo' je postalo predmetom svakodnevne globalne
politologije. Mnogi se boje njegove moći, drugi ga smatraju nužnim.
Tema je postala aktualna nakon što se s takozvane imperijalne
dvopolarnosti prešlo na monopol. Takozvane jer 'imperiji' više
nemaju institucionalnu konfiguraciju, već su polovi privlačenja
ili veliki protivnici, koncentracije ekspanzivnih energija,
uporišne točke za velika politička, gospodarska pa i kulturalna
područja. Hladni rat je bio plod posljednje imperijalne
dvopolarnosti. Globalizacija je, međutim, posljedica sadašnjeg
monopola. Rastući protuamerikanizam ovoga vremena izgleda izravno
srazmjeran učvršćivanju mono-imperija. Kako se može čuditi što oni
koji su ostali bez svojeg imperija drugi vide kao dim u očima? U
povijesti 'imperiji' su općenito u razdoblju svog učvršćivanja
odigravali pozitivnu ulogu. Jedan od razloga jest da stabiliziraju
područje na koje se proteže njihova vlast ili njihov utjecaj,
sprječavaju razbijanje, rješavaju unutarnje sukobe i usporavaju
centrifugalne procese. Drugi razlog jest da se na 'imperijalnom
području' različita gospodarska stanja pokazuje sklonost
uravnoteživanju ili, realističnije, da se dodatno ne dovode u
neravnotežu. Treći je razlog što je imperij 'pas čuvar'.
Hladni je rat za dva posljednja 'imperija' zajamčio određenu
sigurnost, mada je sada problem sigurnosti isto toliko složen jer s
terorizmom više nema fronta, a granice su izbrisane. 'Imperiji' se,
međutim, ne stvaraju iz izopačenih planova, kako smatraju njihovi
protivnici. Neka država ne odlučuje postati 'imperijem', već to
prvenstveno određuju određene povijesne, geopolitičke,
kulturalne, gospodarske, demografske okolnosti. Gotovo da se može
kazati, htjele ili ne-htjele. Naravno država koja povlači konce
'imperija' može biti mudrija ili manje mudra, prosvjećenija ili
uskogrudnija.(...)
Samo ako se 'imperijem' vlada s mjerom, ako brani vrijednosti koje
prakticira, ako je dosljedan, ako zna koristiti silu razborito, a
razbor sa silom, ako se zna dogovarati kako bi došlo do suživota,
ako zna integrirati ne rušeći različite identitete, može obavljati
korisnu funkciju. U suprotnom slučaju 'imperij' niječe samog sebe
potičući napetosti, umjesto da ih obuzdava, pokazujući da nije na
visini sudbine i zadaće koje mu je povijest dodijelila. Povijest
carskog Rima može glede toga mnogočemu poučiti, koliko glede
njegovog uspona toliko i glede njegove krize, mada je i istina da
svaki imperij stvara povijest za sebe, isto je tako istina da ih
ujedinjuju mnoge analogije, u dobru i zlu, kako je Machiavelli već
naslutio", piše Jader Jacobelli.