IT - 2.II. AVVENIRE - SAD

ITALIJA AVVENIRE 2. II. 2003. Doktrina 'carstva' na najtežom iskušenju "'Carstvo' je postalo predmetom svakodnevne globalne politologije. Mnogi se boje njegove moći, drugi ga smatraju nužnim. Tema je postala aktualna nakon što se s takozvane imperijalne dvopolarnosti prešlo na monopol. Takozvane jer 'imperiji' više nemaju institucionalnu konfiguraciju, već su polovi privlačenja ili veliki protivnici, koncentracije ekspanzivnih energija, uporišne točke za velika politička, gospodarska pa i kulturalna područja. Hladni rat je bio plod posljednje imperijalne dvopolarnosti. Globalizacija je, međutim, posljedica sadašnjeg monopola. Rastući protuamerikanizam ovoga vremena izgleda izravno srazmjeran učvršćivanju mono-imperija. Kako se može čuditi što oni koji su ostali bez svojeg imperija drugi vide kao dim u očima? U povijesti 'imperiji' su općenito u razdoblju svog učvršćivanja odigravali pozitivnu ulogu. Jedan od razloga jest da stabiliziraju područje na koje se proteže njihova vlast ili njihov utjecaj, sprječavaju razbijanje, rješavaju unutarnje sukobe i usporavaju centrifugalne procese. Drugi razlog jest da se na 'imperijalnom području' različita gospodarska stanja pokazuje sklonost uravnoteživanju ili, realističnije, da se dodatno ne dovode u neravnotežu. Treći je razlog što je imperij 'pas čuvar'. Hladni je rat za dva posljednja 'imperija' zajamčio određenu sigurnost, mada je sada problem sigurnosti isto toliko složen jer s terorizmom više nema fronta, a granice su izbrisane. 'Imperiji' se, međutim, ne stvaraju iz izopačenih planova, kako smatraju njihovi protivnici. Neka država ne odlučuje postati 'imperijem', već to prvenstveno određuju određene povijesne, geopolitičke, kulturalne, gospodarske, demografske okolnosti. Gotovo da se može kazati, htjele ili ne-htjele. Naravno država koja povlači konce 'imperija' može biti mudrija ili manje mudra, prosvjećenija ili uskogrudnija.(...) Samo ako se 'imperijem' vlada s mjerom, ako brani vrijednosti koje prakticira, ako je dosljedan, ako zna koristiti silu razborito, a razbor sa silom, ako se zna dogovarati kako bi došlo do suživota, ako zna integrirati ne rušeći različite identitete, može obavljati korisnu funkciju. U suprotnom slučaju 'imperij' niječe samog sebe potičući napetosti, umjesto da ih obuzdava, pokazujući da nije na visini sudbine i zadaće koje mu je povijest dodijelila. Povijest carskog Rima može glede toga mnogočemu poučiti, koliko glede njegovog uspona toliko i glede njegove krize, mada je i istina da svaki imperij stvara povijest za sebe, isto je tako istina da ih ujedinjuju mnoge analogije, u dobru i zlu, kako je Machiavelli već naslutio", piše Jader Jacobelli.