AU 3. II. DS: GLOBALNO-POLITIČKA KOMPONENTA NASA-INA FIJASKA POBUĐUJE STRAH

AUSTRIJA DER STANDARD 3. II. 2003. Pad jednog dinosaura "Dosada su 'samo sreća ili providnost' sprečavale nove katastrofe shuttleova, priopćilo je prije dvije godine povjerenstvo, koje je istraživalo brojne sigurnosne nedostatke u prestižnom programu američke aeronautičke agencije NASA. I zaista - reakcije svijeta na pad Columbie više su odisale užasom nego iznenađenjem. Već od nesreće shuttlea Challenger 1986. g. i kasnije otkrivenih znakova nemara očigledno je da NASA nikada nije u potpunosti ovladala tehnologijom Spaceshuttle-a, koje je na svakom letu pratila smrt. Ta bi okolnost bila tragična ali prihvatljiva kada bi shuttleovi uistinu predstavljali tehnološki i znanstveni trijumf koji NASA propagira. No, ta vrsta letova u svemir zapravo se našla u slijepoj ulici i već više od dva deseteljeća juri u susret zidu o koji se upravo razbio najstariji od svih shuttleova. Kada je NASA početkom sedamdesetih godina prekinula program letova na Mjesec, rodila se zamisao o laganoj svemirskoj letjelici koja će moći opetovano letjeti u svemir. No, istodobno je realizirana zamisao o izgradnji stalne svemirske postaje koja je pak zahtijevala daleko snažniju teretnu letjelicu. Ta je promjena od samog početka učinila shuttle neisplativim a pad Challengera 1986. g. prisilio je NASA-u ne samo na dvogodišnji predah već i na daleko prorjeđenije letove shuttleova no što je prvobitno planirano. San o rutinskim charter-letovima u svemir ostao je neispunjen ali svako je polijetanje ubrzavalo otkucaje srca. I međunarodna svemirska postaja (MSP), koja je tek osmislila egzistenciju shuttleova, već se godinama nalazi pod utjecajem loše zvijezde. Troškovi su eksplodirali, suradnja s Rusijom pokazala se kočnicom a znanstveni su rezultati ostali razočaravajući. Međunarodna svemirska postaja, utemeljena na desetljećima staroj tehnologiji, kruži danas poluzavršena u orbiti oko Zemlje, proždirući usprkos velikoj štednji veliki dio međunarodnog proračuna za letove u svemir i dokazujući - u prvom redu - da dinosauri nisu izumrli ni u dobu astronautike. Od te činjenice profitiraju samo veliki američki aeronautički i vojni koncerni, ruski znanstvenici, koji bi se u protivnom možda našli u iskušenju da rade za Irak ili Sjevernu Koreju, malene zemlje, koje u svemir žele poslati i nekog od svojih državljana, i ekscentrični milijunaši, koji priželjkuju provesti odmor u svemiru. Često daleko jeftiniji i uspješniji letovi u svemir bez ljudske posade pate pak od akutnog manjka novca, koji je očigledno pridonio neugodnim promašajima poput gubitka dvije sonde na Marsu. Novu generaciju učinkovitijih shuttleova nije moguće razviti jer nedostaju financijska sredstva. No, MSP neće biti žrtvovana jer je u nju uloženo previše novca i političkog kapitala. Ponovno se pokazuje da su postojeće tehnologije najveći neprijatelj obnovi. Sve je to neugodno - a u slučaju pada Columbie i tragično. Usprkos tome, supersila SAD može se nositi s takvim porazima. No, fijasko NASA-e obuhvaća i globalno-političku komponentu koja pobuđuje strah. Napokon, SAD se upravo pripremaju za rat čija se strategija oslanja na pretpostavku da će američka vojna strategija savršeno funkcionirati u slučaju krize. Ako pak megaorganizacija poput NASA-e, koja ima pristup najboljim stručnjacima i ogromnim proračunskim sredstvima, ne može spriječiti smrtonosne greške, prouzročene tehničkim ili ljudskim faktorom, kopni i vjera u sposobnost američkih oružanih snaga da brzo i uz relativno malo krvi pobijede Sadama Huseina. Nakon pada shuttlea objavljen je dan žalosti u cijeloj Americi. Ako nešto pođe po zlu u ratu protiv Iraka, takav će rasplet možda ponovno biti omalovažen i proglašen 'kolateralnom štetom'", upozorava na kraju komentara Eric Frey.