IT IL PICCOLO 30.I. - RAZJEDINJENA EUROPA

ITALIJA IL PICCOLO 30. I. 2003. Slaba i razjedinjena europska fronta "Svojim je govorom Bush pokazao da je glede Saddama spreman igrati na sve. Počevši od svog ponovnog izbora za manje od dvije godine, koji će biti uvelike potkopan u slučaju neuspjeha iračke kampanje. Prvi problem s kojim se Bush želio suočiti, i možda ga početi rješavati, jest slab odziv za taj rat kod njegovog vlastitog javnog mišljenja. Administracija zapravo nije uspjela objasniti na dovoljno uvjerljiv način Amerikancima razloge kampanje u iračkoj pustinji. Navedeno je previše proturječnih razloga. Činjenica je da u okviru ove administracije i dalje postoje različiti, štoviše suprotni, pravci. S jedne su strani oni koje se u Americi naziva 'neokonzervativcima', predvođeni Cheneyjem i Rumsfeldom. Za njih Saddamova glava mora pasti, koliko god to koštalo, kako bi se pokrenula jedna prava geopolitička revolucija na srednjem istoku. To je jedan prilično mutan nacrt, i najmanje desetljeće dug, koji bi trebao Amerikancima zajamčiti da iz te regije svijeta nikada neće krenuti neki napad na simbole američkog načina života. To je više revolucionaran nego konzervativan nacrt koji još ni danas ne uspijeva uvjeriti Powella i takozvane 'realiste', koji bi htjeli koncentrirati politička, kulturalna, financijska i vojna sredstva američke supersile poglavito protiv terorističkih organizacija. Jasno je, dakle, da će, ako između ožujka i travnja Amerikanci zaključe igru sa Saddamom, unutar Bijele kuće početi unutarnja borba oko odluke što učiniti s takozvanim ratom protiv terorizma. Mi Europljani smo očito uvučeni u odluke koje se donose u Washingtonu. Problem je što naša riječ znači malo ili ništa. Nešto, sigurno, znači Blairova, koji vjerno tumači vječni britanski proamerikanizam. Potom, prema američkim sklonostima se mogu malo saslušati Španjolci i, čujte!, čak i Berlusconijevi Talijani. S Francuzima i Nijemcima, odnosno dvije najveće kontinentalne sile odnosi su gotovo na najnižoj razini u povijesti. Ta europska fronta, potpuno razjedinjena, nesposobna odrediti i držati svoje stajalište glede jednog tako ključnog pitanja, dakle, ne doima se previše Busha i njegovih savjetnika. Možda bi ovo bio slučaj da europski čelnici, bez iznimke, preispitaju savjest kako bi utvrdili koliko se dugo može trpjeti stanje takve podređenosti. Rat protiv Iraka sada se može izbjeći samo smrću, ostavkom ili bijegom Saddama Husseina. To nisu pretpostavke koje bi se lako mogle ostvariti. Bilo bi, dakle, dobro da naša zemlja utvrdi koji su njezini interesi u tom novom srednjoistočnom ratu. Odnosno, da utvrdi namjerava li se pridružiti Amerikancima i možda jednom dijelu Europljana, ili joj više odgovara svrstati se uz Francuze i Nijemce, koji su za sada odlučno protiv rata. To nije lak izbor. Nije lak izbor poglavito stoga što u Italiji i u svijetu mnogi nisu spremni uložiti ni jedan cent na francusko i njemačko stajalište", piše Lucio Caracciolo.