IT 12. I. AVVENIRE - WASHINGTON I RIMSKO CARSTVO

ITALIJA AVVENIRE 12. I. 2003. Washington na Rubikonu "Hoće li američko carstvo pasti kao, i iz istih razloga, rimsko carstvo? Sugerira to Harold James, profesor povijesti na sveučilištu Princeton. 'Jedina preostala supersila' na zemlji, Sjedinjene Države, vole se uspoređivati (nalazimo se u anglosaksonskom svijetu) s britanskim carstvom od prije dva stoljeća. No ono je, upozorava povjesničar, bilo carstvo kojemu su se suprotstavljale gotovo jednake sile, poput Njemačke. Jedini primjer 'unipolarne sile' kojega se može rabiti je Rim.(...) Tako dolazi pomalo anakron savjet docenta s Princetona Bushu: pazi se Germana. Ili točnije kancelara Schroedera. Kako je upozoravao Gibbon, 'germanske šume i močvare bila su nastanjena čvrstom rasom barbara, koji su, iako je izgledalo da se pri prvom napadu povijaju pod silom Rima, ubrzo ponovno osvajali svoju neovisnost, podsjećajući Augusta na obrate sudbine'. No je li ikako moguće da će neki budući Bush, kao August nakon katastrofe u Teutonskoj šumi, noću vikati 'Schroeder, Schroeder, vrati mi moje legije'? Mnogo je vode prošlo pod rajnskim mostovima, no princetonski docent ustrajava. Rim, uvjerava, se temeljio na 'multikulturalizmu' američkog tipa, no rodila 'se pobuna protiv rimskog univerzalizma, izazvana kršćanskim prosvjedom protiv neravnopravne podjele bogatstva'. Eto nas dakle na kršćanima 'rušiteljima' Rima. Prema Haroldu Jamesu oni su bili 'primitivna verzija antiglobalističkog pokreta', no još je Gibbon znao da su kršćani u tisućama služili po legijama. No James nastavlja: nadmoćna oružana sila SAD-a stabilizira svijet sa svojom 'benignom snagom' poput rimske vlasti pod Augustom. To je sigurno bilo istina do jučer. Je li to istina i danas? Zna se da je Rim 'zapovijedao' poznatim svijetom vojskom od samo 80.000 ljudi. No prava je snaga Rima bila okvir određenih prava koji je nudio pobijeđenim narodima: čineći iz njih saveznike, i na kraju šireći na njih rimsko građanstvo. Biti pobijeđen od Rimljana značilo je sudjelovati u sudbini Rima, u njegovim odgovornostima i civilizaciji: a za mnoge je narode to bio koristan sporazum. Ono što je Amerika učinila, na određeni način, s pobijeđenima u Drugom svjetskom ratu. Danas je uzbunjujuće očito da Washington ne predlaže sličan sporazum, slično sudjelovanje, islamskom svijetu: i to je možda politička greška koja će ga prisiliti na 'beskonačni' rat kojega je navijestio Bush. No James ne otkriva tu činjenicu. Što o tome misliti? Profesor James je stručnjak za 'povijesne analogije'. Prije više godina je usporedio Jeljcinovu Rusiju s Weimarskom republikom: pripisujući ruski nered 'pretjeranoj demokraciji' umjesto oligarhiji bivših članova KGB-a koji su se obogatili. Posljednje je napisao jednu uspješnu knjigu. Kraj globalizacije, stavljajući globalizam u odnos s Velikom krizom 1929. Metoda povijesnih analogija je simpatična i privlačna, i proizlazi iz načina na koji se povijest uči u anglosaksonskm zemljama: oni zanemaruju suvremeni historicizam (onaj Hegela i Marxa) i koriste metode stare skolastike, ili još starije grčko- rimske historiografije, Povijest kao magistra vitae, 'usporedni životi' dragi Plutarhu. Dirljiva metoda. No pomalo zastarjela", piše Maurizio Blondet.