IT - 30. XII. CORRIERE - BUSH KOREJA I IRAK

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 30. XII. 2002. Bush ranjiviji nakon korejskog izazova "Quo vadis, Amerika? Gdje su politička dosljednost i moralna strogost Bushove administracije? Doktrine 'osovine zla' i preventivnog rata tražile bi od nje razoružavanje Sjeverne Koreje prije no što ova pribavi atomska oružja (ako ih već ne posjeduje), što je velika i neposredna opasnost. Međutim ona dozvoljava diktatoru Kim Jong Ilu da nekažnjeno ponovno otvori nuklearne reaktore, proizvodi plutonij, protjera inspektore UN-a te prijeti i drugim mjerama. Ona pitanje premješta u newyoršku Staklenu palaču, zagovarajući gospodarske i političke sankcije protiv Pyongyanga, u skladu sa strategijom 'odgovarajućeg obuzdavanja'. Ona raspravlja o samo jednoj kaznenoj mjeri: presretanju isporuka sjevernokorejskih projektila trećim zemljama, kako bi neprijatelja lišila važne financijske potpore. To je suprotan odnos onome spram Iraka, koji bi za mnogo manje mogao biti bombardiran za dva mjeseca, i potom izložen invaziji, uz rizik da se Saddama Husseina brani kemijskim i biološkim oružjima. Američka administracija isto tako odbija izravno pregovarati sa Sjevernom Korejom 'jer nuklearno ucjenjivanje ne treba biti nagrađeno' i svoje nedjelovanje opravdava tvrdeći da se ne radi o još jednoj krizi. Na kraju tvrdi da bi u najgorem slučaju bila sposobna voditi i dobiti dva rata istovremeno, jedan na srednjem istoku i jedan na dalekom istoku (ministra obrane Donald Rumsfeld, jastreb, i državni tajnik Colin Powell, golub). To je dvojbena tvrdnja jer supersila već vodi jedan treći rat, protiv Al Qaede i talibana, a i radi toga što je Sjeverna Koreja u stanju napasti, ili uništiti Južnu Koreju za nekoliko dana, ako ne i za nekoliko sati. Osim ako administracija ne razmišlja o uporabi atomskog oružja, makar samo i taktičkog. U stvari se Bush, koji u nastojanju da to pitanje stavi u drugi plan nije o njemu javno govorio, ne suočava sa sjevernokorejskom varijablom jer bi to možda katastrofalno utjecalo na planove napada na Irak. Predsjednik ne želi biti uhvaćen između dva rata, nakovnja Saddama i čekića Kim Jong Ila. No to odugovlačenje, koje je jučer istaknuoo Powell, prema čijem sudu 'ima nekoliko mjeseci vremena' za rješavanje zbrke oko Sjeverne Koreje, moglo bi biti kontraproduktivno. S jedne bi strane moglo osnažiti očitu sumnju sjevernokorejskog diktatora da će nakon raisa doći red na njega, te ga tako nagnati na ubrzavanje svog programa atomskog naoružavanja. S druge strane, predajući sjevernokorejsku krizu UN-u, mogao bi Rusiji i Kini (kojima to sigurno ne bi bilo krivo) prigodu zatražiti od Amerike visoku cijenu za rješavanje krize: odricanje od napada na Irak. Beskorisno je raspravljati jesu li Bushova prvenstva pogrešno složena ili nisu: predsjednik je odlučio prvo razoružati raisa, i učinit će to sa ili bez UN-a. Ne može ga se ni kritizirati radi obraćanju Vijeću sigurnosti glede Sjeverne Koreje; kriza nije bilateralna, ona se tiče cijele Azije, mogla bi se odraziti na Europu, a uz to umiruje što supersila nije unilateralno djelovala. No izgledi za uspjeh bili bi mnogo veći da Bush 'a priori' ne odbija dijalog s Pyongyangom i da nastoji djelovati usklađeno s Južnom Korejom, koja ustrajava na strategiji 'zore' (sunshine), ujedinjavanja otoka. Stručnjaci smatraju da Kim Jong Il ekvilibrira na rubu atomske provalije tražeći pomoć i kompromise. Vrijedilo bi to razbistriti ne dopuštajući da krizu zahvati gangrena. Za nekoliko mjeseci, kako daje naslutiti Powell, moglo bi biti prekasno", piše Ennio Caretto.