IT-US-IQ-IL-krize, supersila-Politika-Nemiri/sukobi/ratovi it - 8. I. il piccolo - izrael, irak i svjetske sile ITALIJAIL PICCOLO8. I. 2003.Nakon Saddama dolazi Sveta zemlja"Još ne znamo sa sigurnošću hoće li i kada Amerikanci, i
možebitna koalicija koju će oni okupiti, napasti Irak. Dugi put prema uklanjanju Saddama, koji će se, ili neće, zaključiti ratom, već je proizveo jedan osnovni geopolitički učinak: izraelsko - palestinski spor je stavljen na stranu. Kako bi ga se pokušalo riješiti svi čekaju ishod igre sa Saddamom. Nije uopće sigurno da će tada rješenje tog rebusa biti lakše. Pokušajmo vidjeti zašto.Kada će Saddam biti uklonjen, na ovaj ili onaj način, Amerikanci će moći uspostaviti svoj protektorat nad Irakom. Tako će izravno nadzirati Perzijski zaljev, geostrateško težište srednjeg istoka. Njihovo zanimanje za izraelsko-palestinski slučaj postat će još manje žurno no što je danas. To će pitanje ponovno postati onakvim kakvo je bilo prije druge Intifade, odnosno regionalni slučaj, važan, no ne i strateški.Prirodno, može se zamisliti i optimističnija pretpostavka, Nakon što se riješi irački čvor, Amerikanci i ostale sile (Rusija, Francuska, Velika Britanija i Kina) mogli bi se posvetiti primjeni
ITALIJA
IL PICCOLO
8. I. 2003.
Nakon Saddama dolazi Sveta zemlja
"Još ne znamo sa sigurnošću hoće li i kada Amerikanci, i možebitna
koalicija koju će oni okupiti, napasti Irak. Dugi put prema
uklanjanju Saddama, koji će se, ili neće, zaključiti ratom, već je
proizveo jedan osnovni geopolitički učinak: izraelsko -
palestinski spor je stavljen na stranu. Kako bi ga se pokušalo
riješiti svi čekaju ishod igre sa Saddamom. Nije uopće sigurno da će
tada rješenje tog rebusa biti lakše. Pokušajmo vidjeti zašto.
Kada će Saddam biti uklonjen, na ovaj ili onaj način, Amerikanci će
moći uspostaviti svoj protektorat nad Irakom. Tako će izravno
nadzirati Perzijski zaljev, geostrateško težište srednjeg istoka.
Njihovo zanimanje za izraelsko-palestinski slučaj postat će još
manje žurno no što je danas. To će pitanje ponovno postati onakvim
kakvo je bilo prije druge Intifade, odnosno regionalni slučaj,
važan, no ne i strateški.
Prirodno, može se zamisliti i optimističnija pretpostavka, Nakon
što se riješi irački čvor, Amerikanci i ostale sile (Rusija,
Francuska, Velika Britanija i Kina) mogli bi se posvetiti primjeni
rezolucija UN-a spram Izraela preko kojih židovska država redovito
prelazi.
To za Busha znači tumačiti ulogu Ujedinjenih naroda na sasvim
drugačiji način nego što je do sada činio. Taj scenarij, dakle, mada
ne može biti odbačen, ostaje malo vjerojatan.
Više ili manje svi su svjesni veze između iračkog i izraelsko-
palestinskog pitanja. Pa ipak oni koji bi mogli kazati odlučujuću
riječ za ponovnu uspostavu mira u Svetoj zemlji, Amerikanci, za
sada šute. Europljani, kao i obično podijeljeni, u najboljem
slučaju mrmljaju", piše Lucio Caracciolo.