DE-IQ-US-SUKOBI-Politika-Ratovi nj 7.I.-dpa-irak poslije rata NJEMAČKADPA7. I. 2003.SAD planira za doba poslije rata protiv Iraka"SAD već usmjerava poglede na doba poslije pobjedonosnog pohoda protiv Iraka. Vjeran geslu 'natrag u
budućnost', pri tomu iskustva u Njemačkoj i Japanu poslije Drugog svjetskog rata i pozitivno i negativno imaju ključnu ulogu. To proizlazi iz medijskih izvješća i izjava vladinih dužnosnika. Još su to planske igre koje se mogu promijeniti i koje mora blagosloviti predsjednik George W. Bush.Glavni je cilj podizanje teritorijalno nedirnutog i miješanjem susjeda neugroženog Iraka iz pepela rata. Ne smije nastati neovisan Kurdistan na račun zemlje. 'Vlada je odlučna ne dopustiti raspad Iraka ako dođe do vojne akcije', rekao je glasnogovornik Bijele kuće Ari Fleischer.Supersila se priprema na dulje vrijeme okupacije, no ono bi moralo po mogućnosti biti kraće nego u pobijeđenim zemljama Njemačkoj i Japanu. Riječ je o najmanje 18 mjeseci. Ipak sve ovisi o tomu hoće li Iračani nove gospodare prihvatiti mirno ili neprijateljski. Američki dužnosici naglašavaju da u Iraku treba izbjeći kaos i suparništva koja su poslije svrgavanja talibana u Afganistanu na
NJEMAČKA
DPA
7. I. 2003.
SAD planira za doba poslije rata protiv Iraka
"SAD već usmjerava poglede na doba poslije pobjedonosnog pohoda
protiv Iraka. Vjeran geslu 'natrag u budućnost', pri tomu iskustva
u Njemačkoj i Japanu poslije Drugog svjetskog rata i pozitivno i
negativno imaju ključnu ulogu. To proizlazi iz medijskih izvješća i
izjava vladinih dužnosnika. Još su to planske igre koje se mogu
promijeniti i koje mora blagosloviti predsjednik George W. Bush.
Glavni je cilj podizanje teritorijalno nedirnutog i miješanjem
susjeda neugroženog Iraka iz pepela rata. Ne smije nastati neovisan
Kurdistan na račun zemlje. 'Vlada je odlučna ne dopustiti raspad
Iraka ako dođe do vojne akcije', rekao je glasnogovornik Bijele
kuće Ari Fleischer.
Supersila se priprema na dulje vrijeme okupacije, no ono bi moralo
po mogućnosti biti kraće nego u pobijeđenim zemljama Njemačkoj i
Japanu. Riječ je o najmanje 18 mjeseci. Ipak sve ovisi o tomu hoće li
Iračani nove gospodare prihvatiti mirno ili neprijateljski.
Američki dužnosici naglašavaju da u Iraku treba izbjeći kaos i
suparništva koja su poslije svrgavanja talibana u Afganistanu na
dnevnom redu. Washington želi zadržati i nadzor, no ne zna se neće
li kasnije ponovno izbiti stara suparništva i neće li se usmjeriti i
protiv okupatora.
Bushova vlada ne želi u Iraku dopustiti 'surogat Sadama' kako je to
nekoć u Japanu predvodio general Douglas McArthur. Samo želi
apsolutne vrhove Sadamovoa režima dovesti pred sud i mnoge druge po
uzoru denacifikacije u Njemačkoj, pretvoriti u dobre demokrate.
Srednjoj razini službenika, vojnika i znanstvenika trebalo bi
pružiti priliku za rehabilitaciju kroz suradnju.
U prvoj fazi planiranja razmišljalo se o 'velikom Zampanu' u
američkoj odori, no od toga se odustalo zbog očekivane silovite
kritike iz arapskoga tabora. Washington sada želi uz vojnog
zapovjednika postaviti civilnog glavnog administratora - kojega bi
po mogućnosti imenovali Ujedinjeni narodi. Ipak će u početnoj fazi
zbog sigurnosnih razloga glavni biti vojnik.
Tek malo po malo bi po sadašnjem stanju plana, vlast trebalo vraćati
u iračke ruke. Zamisao da se odmah ustroji prijelazna vlada
odbačena je, jer se vrlo skeptično prosuđuje iračka oporba u
izgnanstvu i njezin ugled u iračkom stanovništvu. Oporba u
međuvremenu radi na planovima federalne vlade s predstavnicima
svih etničkih skupina. Predviđeni smjer istog je značenja kao i
priznanje Washingtona da njegovo dosadašnje odbijanje izravnog
sudjelovanja u izgradnji 'nove zemlje', tako zvanog Nation
buildinga, nije održivo u stvarnosti.
Stvaranje demokratskih struktura i gospodarsko ozdravljenje ratom
i sankcijama potresene zemlje presudno ovise o naftnom bogatstvu
Iraka. Zaštita naftnih polja tijekom invazije od iračkog režima
koji bi mogao primijeniti razornu strategiju spaljene zemlje,
stoga je po podacima američkog ministra vanjskih poslova Colina
Powella od primarnog značenja. Kako poslije pobjede iskorištavati
naftu bez ugrožavanje brižljivo promišljene ravnoteže
Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC) i uz istodobno
ostvarivanje najveće koristi, još je predmet razmišljanja", piše
Herbert Winkler.