IT - 7. I. LA STAMPA - KAPLAN O HUSSEINU

ITALIJA LA STAMPA 7. I. 2003. "Raiss osjeća pritisak i prisiljen je surađivati" "'Rat u Iraku izgleda sve neizbježniji te stoga Saddam postaje sve neurozniji. No ne vjerujem da će počiniti tako glupu grešku poput protjerivanja inspektora'. Prema Robertu Kaplanu, stručnjaku za geopolitiku i esejistu revije 'Atlantic Monthly', kriza na srednjem istoku mozaik je sastavljen od političkih, vojnih pa i psiholoških pločica, koje idu epilogu unatoč toga što je direktor AIEA-a Mohamed el-Baradei kazao da za sada inspektori nisu našli dokaze o naoružavanju. 'Mobilizacija američkih postrojbi nastavlja se punim ritmom, a iz medija probija dojam da je rat već siguran. Nitko se ne buni: Bush izgleda da je dobio tu raspravu s javnim mišljenjem oslanjajući se samo na ustrajnost i svoj izravni način obraćanja, pa i bez davanja previše objašnjenja. Saddam to osjeća te stoga ponovno rabi jezik svojstven za kraj devedesetih godina, kada je za špijunažu optuživao Richarda Butlera, bivšeg čelnika inspektora UN-a'. - No ne ide li upravo tako na ruku Bijeloj kući, potičući sukob? = Djelomice da, no treba vidjeti do koje to točke ide. Tim riječima Saddam izbacuju vlastitu neurozu, zadovoljava neke potrebe unutarnje politike, a šalje i upozorenja svojim saveznicima. No u međuvremenu se suradnja s inspektorima nastavlja, barem za sada, a pravu razliku na političkoj razini predstavljalo bi samo okončanje odnosa s izaslanicima Staklene palače, što u ovom trenutku ne izgleda njegova namjera. - No, 'New York Times' je upravo objavio glavne crte američkog plana za zauzimanje Iraka nakon rata. Ne znači li to da je sukob neizbježan? = Plan nije nov: već smo ga poznavali. Novost je da je prenesen medijima, no za to postoji točno određen razlog, kao što i postoji racionalni razlog radi čega su počele dolaziti vijesti o vojnoj mobilizaciji i arapskim pritiscima kako bi Saddam prihvatio egzil. Svi ti elementi povećavaju dojam neizbježnosti rata, te tako povećavaju pritisak na iračkog čelnika i statističku mogućnost da prihvati svoj uzmak bez borbe. U taj okvir ulaze vjerojatno i izjave britanskog ministra Strawa. Povećavanje statističke mogućnosti ne znači da će Saddam izabrati egzil, ta se pretpostavka možda povećava s pet na osam posto. No osloboditi ga se bez rata bilo bi idealno rješenje za sve, te je stoga logično da Washington ide i za tom strategijom. - Ne bi li okupacija duga 18 mjeseci bila veliki rizik za Busha? = Naravno. No to je predsjednik koji je vrlo oprezan na političkom planu pa javnosti projicira najsloženiji scenarij, u nadi da će ostati u Iraku kraće razdoblje te si taj rezultat pripisati kao uspjeh. - Vidite li neku vezu između približavanja možebitnog rata i dva atentata koja su se dogodila u nedjelju u Tel Avivu? = Nedvojbeno svi teroristi bliskog i srednjeg istoka, od Džihada do Al Qaede, imaju interes iskoristiti stanje napetosti i zakomplicirati planove Sjedinjenih Država i Izraela. Na žalost, međutim, ti su atentati postali poznata navika posljednjih godina: svaki puta kada se približavaju izbori u židovskoj državi, ekstremisti napadaju kako bi utjecali na rezultat. - No nije li sigurna pobjeda predsjednika vlade iz Likuda, Sharona? = Bila jest, no posljednjih dana skandali koji su se pojavili unutar stranke su ga oslabili. Iznenađujuća pobjeda laburista ostaje vrlo teško ostvariva, no kako bilo, teroristi se ne žele izložiti riziku da se nađu pred nekom novom Barakovom vladom, te stoga postavljaju bombe. - Je li za to kriv Arafat ili nije? = Politika palestinskog čelnika je glede toga sve dvosmislenija. Brigade Al Aqsa je nedvojbeno stvorio on. No ne znam odgovara li mu sada ponovno pokrenuti terorizam. - Jesu li Sjedinjene Države pogriješile što su odustale od posredovanja? = Sigurno imamo jedan problem: s jedne strane očekujemo da Arafat ili njegov nasljednik postanu pravi demokrati u upravljanju vladom, no s druge želimo da sačuva sposobnost diktatorskog nadzora nad najnasilnijim palestinskim frakcijama. Nemoguće je imati obje stvari. - Postoje li druge snage koje imaju interes u naglom pogoršavanju stanja? = Ne mogu vam sa sigurnošću kazati stoji li Sirija iza praktične organizacije atentata, no jedna je stvar međutim sigurna: Damask je uvijek podržavao mirovni proces, ali se protivio miru. To je vojni režim koji ima sav interes očuvati nestabilnost i sukob između Izraelaca i Palestinaca."