"Hrvatski Radiša" osnovan je godine 1903., a osnovna mu je zadaća bila u domaće ruke preuzeti gospodarstvo u Hrvatskoj pomoću dobro školovanog i vještog kadra.
Društvo je imalo važnu socijalnu i humanitarnu ulogu, a općegospodarski program, među ostalim, nastojao je povezati Hrvate u domovini i u Americi.
U ono doba (početkom 20. stoljeća) bila je to suvremena organizacija, koja se koristila spoznajama takvih udruga iz Austrije i Njemačke do dolaska Hitlera na vlast, ali i iskustvom Katoličke crkve, napominje u predgovoru monografiji predsjednik obnovljenog društva (1993.) Ivica Gaži.
Po njegovoj ocjeni, iskustvo "Hrvatskoga Radiše" i danas može obogatiti naše spoznaje i potaknuti nas da prihvatimo ono što je dobro u njegovu radu kako bi hrvatsko gospodarstvo bilo uspješnije.
"Hrvatski Radiša" imao je svoju himnu, mrežu organizacija u zemlji te predstavništva u svijetu, a u pola stoljeća okupio je tridesetak tisuća pitomaca i isto toliko članova - poduzetnika, obrtnika i trgovaca, koji su financirali njegove akcije.
Djelatnost "Hrvatskoga Radiše" zabranile su jugoslavenske komunističke vlasti 1945., a arhiv društva je uništen.
Izradba monografije trajala je nekoliko godina i uglavnom se temelji na sačuvanoj dokumentaciji Zadruge društva iz Drugoga svjetskog rata.
Povijest "Hrvatskoga Radiše", nestranačke i nepolitičke organizacije, može objasniti kako je jedna narodna ustanova s pozitivnim ciljevima postala motorom države s naglašenim nacionalnim nabojem, napominje Gaži.
Monografiju "Hrvatski Radiša" (485 str.) objavljena je u nakladi zagrebačkog izdavača "Dom i svijet" te obnovljenog društva "Hrvatski Radiša".