Bivši dužnosnici Službe državne sigurnosti potvrdili su da je Drašković bio "prioritetni objekt" nadzora te službe, te je praćen po nalogu također optuženog bivšeg načelnika Službe državne sigurnosti Radomira Markovića, te da je Draškovićeva kuća u Budvi, gdje se sklonio u strahu za svoj život, bila ozvučena i pod nadzorom.
Već prije je, naime, u listopadu 1999. godine na Draškovića već ranije pokušan atentat, u listopadu 1999., kamionom-ubojicom na Ibarskoj magistrali, kad su poginula četvorica visokih dužnosnika Srpskog pokreta obnove, među kojima i Veselin Bošković, brat Draškovićeve supruge Danice.
Za pokušaj atentata na Draškovića kao i za otmicu i ubojstvo Ivana Stambolića optuženi su, osim Radomira Markovića, Milorad Ulemek (Luković) Legija bivši zapovjednik Jedinice za specijalne operacije MUP-a Srbije, njezini pripadnici Dušan Maričić, Nenad Bujošević, Nenad Ilić, Leonid Milivojević i Branko Berček , te bivši zamjenik načelnika Sigurnosno informativne agencije (BIA) Milorad Bracanović, dok je protiv Slobodana Miloševića, optuženog za poticanje na ubojstvo Ivana Stambolića, postupak izdvojen.
Prije svjedočenja o atentatu na Draškovića, o otmici i ubojstvu Ivana Stambolića svjedočio je, također bivši pripadnik Jedinice Nenad Šare, u statusu svjedoka-suradnika koji je dobio nakon što je policiju za vrijeme akcije "Sablja" odveo na Frušku goru i pokazao mjesto na kojem je 25. kolovoza 2000. godine ubijen i zakopan Ivan Stambolić. Šare je ponovio iskaz iz istrage kojim tereti optužene, te je pri optužbama ostao i pri suočavanju s optuženima.