Milošević je krajnji živući simbol svih pokolja i nasilja, etnocida, kulturocida, memoricida, koji su trima jugoslavenskim ratovima koji su potrajali deset godina dale i obilježje pravog "trećeg europskog rata", piše Bettiza i ističe da 66 točaka optužbe Miloševića čine optuženikom od izvanredne simbolične vrijednosti.
S više strana se upozoravalo da je sudski proces Miloševiću predug, da je saslušano mnogo svjedoka i da će ih biti još mnogo, te da tužitelji riskiraju pokazati se smiješnim stoga što popuštaju prevelikom broju zahtjeva i tvrdoglavosti optuženika, nastavlja Bettiza te ocjenjuje kako ostaje utisak da se Milošević, zahvaljujući stalnim odgodama i velikoj slobodi govora na sudu, na saslušanjima počinje iz optuženog pretvarati u tužitelja.
Milošević lukavo svoju obranu koristi kao pravno sredstvo da delegitimira sud te kao političko oružje da sudi cijelom svijetu, "Clintonovoj administraciji, teroristima Al Kaide, vatikanskim kardinalima, generalima NATO-a, njemačkim političarima, fundamentalistima Bosne i Hercegovine, hrvatskim nacionalistima, kosovskim iredentistima i tako dalje", primjećuje Bettiza ocjenjujući kako se "iz te čisto staljinističke mješavine, na kraju se ukazuje stari srpski običaj proglašavanje sebe žrtvom, gdje je jedna miroljubiva Srbija, čuvarica stabilnosti na Balkanu, žrtva prepredene međunarodne zavjere". Sve su to argumenti koji su najvećim dijelom upućeni mnogim Srbima koji još uvijek u optuženom predsjedniku vide žrtvenog jarca međunarodne urote, napominje Bettiza.
"Još se ne može sa sigurnošću znati do kada će jedno takvo suđenje, koju je optuženi nazvao 'skupom farsom', moći potrajati, a ne zna se ni kako bi moglo završiti. Nema dvojbe da je Milošević politički odgovoran za sve što su njegovi srpski suučesnici, Radovan Karadžić, Ratko Mladić, Arkanove bande, počinili u ime 'velike Srbije' u Vukovaru, Srebrenici, na Kosovu", piše Bettiza no upozorava kako su za presudu Miloševiću potrebni konkretni dokazi, "pištolj koji se dimi" koji se u Miloševićevom rukama još pravno jasno ne vidi jer je ovaj u vrijeme "etničkih čišćenja" slao druge da krvlju prljaju ruke.
"Pravna savjesnost kojom, kako se vidjelo, sud vodi proces, mogla bi sve pretvoriti u neku vrstu simboličnog ali nedovršenog procesa zasnovanog na indicijama. U tom bi se slučaju jedan od posljednjih političkih zločinaca 20. stoljeća mogao izvući te bi čak mogao u domovini biti i slavljen kao junak koji je pobijedio", zaključuje Bettiza.