Pripadnici paravojne jedinice "Leva supoderica" Đorđe Šošić i Vujo Zlatar tvrdili da nisu bili u Vukovaru u vrijeme kad je zločin na Ovčari počinjen.
Optuženi Šošić, koji se toj paravojnoj postrojbi Srpske radikalne stranke pridružio u Šidu 1991. godine, u Vukovaru je, kako tvrdi, bio do 19. studenoga, dan nakon što je "oslobođen Vukovar", te se toga dana vratio u Kruševac, gdje živi. Optuženi Zlatar je u svojoj obrani tvrdio da je 30. listopada 1991. godine bio ranjen te da je prebačen na Vojno-medicinsku akademiju u Beogradu na liječenje te da se u Vukovar vratio tek uoči Nove godine 1992. godine. Taj je optuženi tražio i suočenje sa svjedokom-suradnikom koji ga tereti za sudjelovanje u zločinu, te poligrafsko ispitivanje.
Goran Mugoša iz Vukovara jedini je priznao da je bio na Ovčari u vrijeme pada Vukovara, gdje je, kako je kazao, živio do kolovoza 1991. godine, odakle je otišao nakon što su ga "dvaput pretukli pripadnici ZNG-a". U Vukovaru, tvrdi, "nije bio ni u jednoj postrojbi", već je "samostalno" bio u stožeru u Veleprometu i povremeno držao straže. Kad je pao Vukovar, 18. studenoga, otišao je u središte grada, te je u bolnici tražio svoju dvojicu braće koji su rat proveli "na drugoj strani", kao pripadnici ZNG-a. Našao je mlađeg brata, te njega i još jednog pripadnika ZNG-a, izveo iz bolnice i sklonio u prijateljevu kuću.
U potrazi za starijim bratom stigao je 20. studenoga do Ovčare gdje mu je "neki potpukovnik ili pukovnik" naredio da zajedno sa suoptuženim Milanom Bulićem obave pretres zarobljenika i da im "uzmu sve što nađu", rekao je Mugoša i dodao da je vidio i neke poznate ljude i neke "htio izvući, ali nije smio". "Osjetio sam da je bolje da to ne radim, jer su mi dva brata bila u Hrvatskoj vojsci", kazao je u sudnici.
Obrana optuženog Mugoše se u mnogim detaljima razlikuje od onoga što je kazao pred istražnim sucem, kad je tvrdio da je na Ovčari vidio i majora Veselina Šljivančanina, kao i suoptužene zapovjednike TO Vukovara Miroljuba Vujovića i Stanka Vujanovića, kao i zapovjednika "Leve supoderice" Milana Lančužanina.
U obrani pred sudom porekao je da je vidio Šljivančanina, a za Lančužanina "nije siguran", objasnivši to time da je u istrazi "htio zaštititi suborce i krivnju svaliti na vojsku", te "stresom u kojem se nalazi od uhićenja". Također, u istrazi je govorio o rafalima koje je iz pravca Ovčare čuo 19. studenoga 1991. godine, dok je u obrani to najprije negirao, a potom "nije bio siguran".
Na kraju svoje obrane, optuženi Mugoša je sudu kazao da je u Vukovaru osuđen u odsutnosti na sedam godina zatvora zbog ratnog zločina, te da je zatražio obnovu postupka i da traži suočenje sa svjedocima koji su ga u tom postupku teretili.
Suđenje će biti nastavljeno u ponedjeljak, 5. srpnja, kad će svoju obranu dati i preostala četvorica optuženih.