Akademik Lončar, dugogodišnjega profesora Tehničkoga fakulteta u Zagrebu, kasnije Elektrotehničkoga fakulteta - danas FER-a, autor je gotovo legendarnih knjiga "Osnovi elektrotehnike" i "Električka mjerenja".
Između povijesti hrvatske elektrotehnike i njegova životopisa može se staviti znak jednakosti, istaknuo je recenzent akademik Leo Budin.
Muljevićev prikaz djela akademika Lončara objavila je Hrvatska zajednica tehničke kulture kao sedmi naslov u svojoj biblioteci "Mala tehnička knjižnica".
Po Budinovim riječima knjiga je vrijedna i s kulturološkoga motrišta, posebice jer je riječ o tehničkoj kulturi, a odlikuje se ozbiljnim i istraživačkim pristupom.
Recenzent Zvonimir Jakobović, urednik u Leksikografskome zavodu "Miroslav Krleža", istaknuo je bogatstvo sadržaja na razmjerno malome broju stranica na kojima čitatelji mogu doznati kako je, primjerice, akademik Lončar uvodio dobre hrvatske tehničke nazive.
Lončar je još 30-ih i 40-ih godina prošloga stoljeća upotrebljavao suvisli sustav mjernih jedinica i po tomu je, rekao je Jakobović, bio nekoliko desetljeća ispred svoga vremena.
Vladimir Muljević, kojega uz Lončara veže dugogodišnja znanstvena suradnja, ali i osobno prijateljstvo, podsjetio je da je Lončar bio izuzetan profesor - drag kolegama i studentima te izvanredan eksperimentator, jedan od pionira radija i televizije u Hrvatskoj i začetnik elektronike, ali i čovjek čiji su život obilježile brojne obiteljske tragedije.
Josip Lončar rodio se u Đakovu 21. studenoga 1891. Naslov profesora podijeljen mu je 1919., a godinu dana kasnije doktorirao je na Sveučilištu u Zagrebu.
Za redovitoga profesora Tehničkoga fakulteta u Zagrebu izabran je 1937. a te je godine postao i dopisni član tadašnje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.
Prvu knjigu "Osnova elektotehnike" objavio je 1942., a drugu 1947. Počasni doktorat zagrebačkoga Sveučilišta dodijeljen mu je 1970.
Josip Lončar preminuo je u Zagrebu 28. rujna 1973.