Ravnateljica Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje Dunja Brozović-Rončević izjavila je kako je predsjednik Vlade Ivo Sanader na njezin prigovor odgovorio da je pokrenut postupak izmjene spomenute odluke.
Početkom godine ravnateljica Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje pismeno je zamolila predsjednika Vlade da na jednoj sjednici uvrsti u raspravu spomenutu odluku jer je u nekim dijelovima netočna i imat će neželjene posljedice na odnos prema hrvatskom jeziku na slavističkim katedrama i lektoratima te u knjižnicama u svijetu.
U spornoj vladinoj odluci o izradi strategije razvitka jezične kulture, objavljenoj u Narodnim novinama 22. listopada 2003., stoji: "Projektni zadatak jest izrada strategije, što će uključivati rad na postizanju hrvatskoga jezičnog standarda..."
"Nedopustivo je u službenom glasilu Republike Hrvatske tvrditi da ne postoji hrvatski jezični standard, osobito u trenutku pokretanja procesa približavanja Hrvatske Europskoj uniji i definiranja statusa hrvatskoga jezika u međunarodnoj komunikaciji", napisala je u pismu Sanaderu ravnateljica Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
Najnoviji broj časopisa za kulturu hrvatskoga književnog jezika "Jezik" (br.2) donosi rasprave Radoslava Katičića "Hrvatski jezični standard" i Augusta Kovačeca "Izazovi globalizacije i hrvatski jezični standard". Njih dvojica o tome su prvi put govorili 27. siječnja ove godine na javnom predavanju u HAZU-u. Osim toga, časopis objavljuje i članak Stjepana Babića "Zbrka oko hrvatskoga jezičnoga standarda" s cjelovitim tekstom sporne vladine odluke.
Katičić podsjeća da su počeci hrvatskoga jezičnog standarda na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće, da je dovršen prije dobrih sto godina i od tada dobro funkcionira i razvija se kao i svaki drugi, te se prilagođuje novim zadaćama koje mu se postavljaju.
"Hrvatska u kojoj Vlada u službenom listu objavljuje takvu formulaciju nije Hrvatska utemeljena na znanju", upozorava Katičić.
Na početku najnovijeg broja "Jezika" objavljen je članak Dalibora Brozovića "Pola stoljeća časopisa 'Jezik'". U njemu ističe da je "u jugoslavenskim vremenima imao središnju ulogu u svim aspektima hrvatskoga jezičnog otpora unitarističkim i velikosrpskim nastojanjima, i prikrivenima i brutalno otvorenima".
Po njegovim riječima glavna funkcija "Jezika" bila je briga za jezičnu kulturu, za kulturu hrvatskoga književnog jezika, za znanstvenu podlogu te kulture, ali u jugoslavenskim vremenima briga za jezičnu kulturu nužno se prepletala s borbom za hrvatski jezik i njegov opstanak.
"S time u vezi zanimljivo je da ni u samoj Hrvatskoj nema prave svijesti o nekadanjim hrvatskim jezičnim borbama, stradanjima i žrtvama u doba unitarističke i velikosrpske prevlasti", tvrdi Brozović.
Napominje kako je jedna od moralnih zadaća hrvatske filologije podrobno i znanstveno obraditi hrvatska jezična stradanja u jugoslavenskim razdobljima, te da bi jedna monografska tema trebala obraditi ulogu "Jezika" u hrvatskim jezičnim borbama od godine 1952. do 1989.