Politička volja će očigledno odigrati odlučujuću ulogu u rješavanju spornih pitanja između država bivše SFRJ, napominje list i upozorava da je, iako je veći dio problema riješen, iluzorno očekivati da će stupanjem na snagu sporazuma sva pitanja razdiobe biti automatski riješena jer neka od njih čekaju bolje dane, iz političkih i "tehničkih" razloga koji se u prvom redu odnose na sredstva u mješovitim bankama, deviznu štednju i neotplaćene strane dugove.
Dosadašnji pregovori pokazali su da sudionici u sukcesiji imaju različite podatke o visini ovih potraživanja i dugovanja jer "stvarnost uvijek nije korespondirala s poslovnim knjigama", napominje list. "Iako je pri sklapanju Sporazuma uvaženo načelo da se dijeli samo ono što je zatečeno a ne što je potrošeno, kako u pogledu imovine koja je podijeljena po teritorijalnom načelu, tako i u pogledu financijskih sredstava, pokazalo se da niti jednoj od strana u pregovorima nije bilo strano da neki svoj problem pokušava riješiti uvjetovanjem odgovarajućeg rješenja drugog otvorenog pitanja", primjećuje list i nastavlja: "Tako je za Hrvatsku bolno pitanje sudbine nekoliko desetaka tisuća stanova, kao i odmarališta srpskih poduzeća na Jadranu koji su odlukama vlada ove države oduzeti pravim vlasnicima a sada bi trebali biti vraćeni vlasnicima, Hrvatska pokušala kompenzirati izražavajući sumnju u realnost procjene kapitala u mješovitim bankama koje je dala srpska strana tvrdeći da je riječ o 645 milijuna dolara zaostavštine".
Pitanje devizne štednje jedino je izuzeto iz sporazuma o sukcesiji zbog potpune polarizacije među pregovaračima, piše list i navodi da je Slovenija tražila da svaka država isplati deviznu štednju na teritoriji na kojoj se nalaze devizne štediše, dok su Hrvatska, Makedonija i BIH zastupale stajalište da svaka država isplaćuje štednju samo za banke kod kojih je devizna štednja bila položena, a njihovo je sjedište bilo na teritoriji te države. Srbiji i Crnoj Gori bliže je stajalište Slovenije, piše list.