U raspravi za okruglim stolom književnik Zlatko Tomčić govorio je o Tinu i njegovu odnosu prema obitelji.
Pjesnik Joja Ricov čitao je još neobjavljene anegdotalne zapise iz susreta s Ujevićem "Bogočovjek Tin", a na Ujevićevu sarajevsku književnu baštinu podsjetio je književnik Vladimir Rem.
Pjesnik i prozaist Anđelko Vuletić govorio je o Ujeviću kao "našem svagdašnjem pjesniku".
"Ujević je najveći hrvatski pjesnik, a možda i najveći pjesnik u svih slavenskih naroda", rekao je Vuletić.
Tomčić je podsjetio da je Tin u vrijeme kad su partizanske vlasti 1945. zabranile objavljivanje radova književnicima koji su ih objavljivali u časopisima Nezavisne Države Hrvatske, dobio najdulju zabranu objavljivanja.
Nakon što mu je Jure Kaštelan objavio pjesmu "Jutro nevolje i stida", tražili produljenje zabrane na još pet godina, rekao je Tomčić.
Govoreći o odnosu prema obitelji, koju Tin nakon povratka iz Pariza (1917.) navodno nije poznavao, Tomčić je objasnio kao Ujevićeve probleme sa živcima.
"U njem se pojavljivalo više ličnosti", rekao je i dodao kako je to moguća posljedica njegove političke djelatnosti.
Augustin Tin Ujević rođen je u Vrgorcu 1891. a umro u Zagrebu 1955. Jedan od najvažnijih hrvatskih pjesnika između dva rata. Bio je prijemljiv za razna pjesnička iskustva; kritika navodi da se kretao od Matoševa artizma do simboličke višeznačnosti, od ekspresionističke pobune do francuskoga nadrealizma, od simultanizma i semantičkih začudnosti do indijske poezije i filozofije te erudicije u kritičkim i esejističkim radovima.
Objavio je više zbirki pjesama, a među njima "Lelek sebra", "Kolajna", "Auto na korzu", "Ojađeno zvono", "Skalpel kaosa", "Žedan kamen na studencu".