O Tadijanovićevu stvaralaštvu, znanstvenom radu u HAZU, te suradnji s brojnim hrvatskim književnicima, u nazočnosti samoga pjesnika, govorili su Stjepan Babić, Antonija Bogner Šaban, Branimir Bošnjak, Branka Brlenić Vujić, Ljerka Car Matutinović, Katica Čorkalo Jemrić, Branimir Donat, Dubravko Jelčić, Nedjeljko Mihanović, Ljiljana Kolenić, Vladimir Rem, Tomislav Sabljak, Ante Stamać, Đurđica Stuhlreiter i Stana Vukovac.
Na pitanje novinara kako u stotoj godini doživljava Vinkovce i Slavoniju, Dragutin Tadijanović je odgovorio da ga uz Vinkovce vežu lijepe uspomene.
"Sjećam se kada mi je djed čitao Reljkovićeva Satira, i od tada je Slavonija temelj moga stvaralaštva", rekao je Tadijanović dodajući kako je unatoč tomu što je odrastao u slavonskoj sredini, u kojoj se često koristi velik broj turcizama, oduvijek težio hrvatskom književnom jeziku.
Za primjer je naveo jednu od svojih najpoznatijih pjesama "Dugo u noć, u zimsku bijelu noć" u kojoj se, kako je rekao, umjesto za uobičajene slavonske turcizme - "pendžer" i "avlija", odlučio za "prozor" i "dvorište".
"Za Vinkovce me vežu i Vinkovačke jeseni na kojima sam sudjelovao od njihova osnutka, ali i prijateljstvo s književnikom Vladimirom Kovačićem, s kojim sam ušao u književne vode", rekao je Tadijanović, podsjetivši kako je 1942. uredio Sabrana djela vinkovačkoga književnika Josipa Kozarca.
U sklopu 11. Dana Josipa i Ivana Kozarca, koji su obilježili prijelaz iz 19. u 20. stoljeće u hrvatskoj književnosti, večeras će se na vinkovačkom izletištu Sopotu održati književna večer "Živi kapitali" i dodjela književnih nagrada.
Manifestacija završava u subotu izletom "Putovima Jose i Ive Kozarca".