"Hoću da se ide pred sud, jer se dalje ovako ne može, niti se na ovaj način može išta pomaknuti", izjavio je jedan od najboljih hrvatskih stručnjaka za međunarodno pravo koji nije danas htio komentirati slovenski zakon o proglašenju ekozone u Jadranu dok ga ne vidi na papiru.
Akademik Ibler smatra kako otvaranje spora pred Međunarodnim sudom u Haagu ima prednost u odnosu na arbitražu, jer se kod arbitraže bira one koji rješavaju spor, a tu često dolazi do konflikta. Osim toga, kako je dodao, arbitražom se dobiva "konstrukcija" koja nema ugled kao što to ima pravorijek suda.
Zamjera hrvatskoj strani što nije shvatila da bi teret čitava graničnog spora, koji se reflektira i na unutarnju situaciju u Hrvatskoj i Sloveniji, gdje se podiglo antihrvatsko raspoloženje, trebalo prebaciti na sud u Haagu.
Ibler je podsjetio da se prvi put susreo s graničnima problemom između Slovenije i Hrvatske na sastanku stručnih skupina dviju država krajem 1992. u Otočcu na Krki. Čelni čovjek slovenske stručne skupine tada je na ručku rekao, kako je naveo Ibler, da će slovenska strana u rješavanju graničnih pitanja krenuti od tromeđe prema moru i već tada je Piranski zaljev okarakterizirao kao slovenski, što se nakon godinu dana pretočilo u poznati slovenski memorandum.
Tijekom predavanja Ibler se osvrnuo na gotovo sve slovenske argumente koje su iznosili glede granice na moru - od memoranduma, isticanja kako je Piranski zaljev za Sloveniju historijski zaljev, kako je to bivše zajedničko more, do raznih prijedloga o tzv. provizornom rješenju, zatim Račan-Drnošekova te konačno Rupelova prijedloga da se to riješi u sklopu pregovora Hrvatske o članstvu u EU.
Za stajališta iznesena u memorandumu rekao je da su neprihvatljiva, odnosno čudesna, budući da se ne mogu objasniti nijednom postojećom pravnom normom. Ne može se jednom nogom biti na kopnu jedne države, a drugom nogom u moru druge države, duhovito je primijetio.
Glede slovenskoga stajališta o Piranskom zaljevu kao unutarnjim vodama Slovenije, jer je to navodno njihov historijski zaljev, Ibler je podsjetio kako se to ne može opravdati nijednim od dvaju dokumenta UN-a o tom pitanju.
Ibler je mjerodavnim tijelima u Hrvatskoj postavio pitanje zašto u rješavanju graničnog spora na moru ne krenu od Konvencije UN-a o pravu mora, budući da doktrina međunarodnog prava to očekuje od izvršne vlasti.
Podsjetivši kako je Haag dosad na civilizacijskoj razini riješio mnoga teritorijalna pitanja, uz ine, između Njemačke te Nizozemske i Danske, Ibler je upitao zašto mi ne idemo pred taj sud.
Sve skupa navodi na konstataciju da spor, koji se ne može riješiti 15 godina, treba ići pred Međunarodni sud u Haagu, što predviđa i Konvencija o pravu mora, zaključio je Ibler.