Povjesničar i romanist sa ljubljanskog sveučilišta, blizak krugu "Pokreta za republiku" ministra vanjskih poslova Dimitrija Rupela, navodi da je prijetnja arbitražom konstanta hrvatske politike, a ne "nova Sanaderova retorika" i osvrće se na "zamke" koju bi donijela arbitraža o granici.
"Sanaderove teze objektivan su izraz hrvatskih političkih težnji, a ne nova diplomatska retorika. Svoja je stajališta spretno artikulirao, postavivši ih između dva udaljena, a za Hrvatsku bitna datuma - početka arbitraže na jednoj i pristupnih pregovora s EU na drugoj strani", piše Turk.
U okviru toga zauzimanje za to da odmah dođe do arbitraže ima vrlo jasan cilj. Hrvati žele bilateralna pitanja granice odvojiti od pristupnih pregovora s EU. Žele ih odvojiti u poseban sklop, kako bi Sloveniji onemogućili da u tim pristupnim pregovorima pokuša ostvariti svoj legitimni interes: zauzimanje za pravedno rješenje morske i kopnene granice. Upravo je zato hrvatska politika ovih dana tako glasna s tezama o tome da ima probleme u odnosima sa Slovenijom, te kao rješenje za sve komplikacije nudi da odmah dođe do arbitraže. "Slovenija bi prihvaćanjem arbitraže zabila gol u vlastitu mrežu", navodi Turk.
Kad do pristupnih pregovora jednom dođe, Hrvatska bi u tom slučaju rekla da su granična pitanja sa Slovenijom uključena u arbitražu i da ne mogu biti predmetom slovenskih zahtjeva ili eventualne blokade hrvatskog pristupa. Hrvatska tako problem uopće ne bi riješila, ali bi dobila itekako potrebno vrijeme za diplomatski manevar.
"Do arbitraže, naime, može doći, ali ona niti teoretski ne može dati pozitivan odgovor", tvrdi Turk. Prva točka u kojoj između Slovenije i Hrvatske "niti teoretski ne može doći do suglasja" jest "kriterij arbitraže" jer načela za rješenje graničnih sporova mogu biti različita, navodi se u komentaru.
"Postoje povijesna i katastarska načela, a postoje i načela pravednosti. Ako se Hrvatska zauzima prvenstveno za potonje (njen cilj je podjela Piranskog zaljeva), onda Slovenija teži prvim dvama (načelima) - a očuvanje cjelovitosti Piranskog zaljeva njezina je prva zadaća. Po zadnjem kriteriju vaga bi se nagnula na štetu Slovenije, a po prva dva na štetu Hrvatske", pojašnjava Turk koji ne vidi kako bi arbitraža mogla riješiti spor.
"Arbitraža bi nakon dugogodišnjih pregovora završila neuspjehom, a cijelo bi to vrijeme Slovenija bila bez glavnog pregovaračkog oružja protiv Hrvatske. U pristupnim pregovorima koje će jednom Hrvatska započeti sa EU-om, Slovenija bi morala šutjeti o ključnim stvarima", piše Turk.
(Hina) xfl ydj