U tom opsežnom djelu, bez pandana u suvremenoj hrvatskoj književnoj znanosti, autor analizira 26 ponajboljih hrvatskih književnika 20. stoljeća, njihova djela i odnose prema temeljnom sadržaju religije i religioznosti, prema Bogu.
Prvi svezak (748 str.), koji je Matica hrvatska objavila 2004., počinje sa Silvijem Strahimirom Kranjčevićem, a završava s Miroslavom Krležom, a drugi svezak (802 str.), koji je objavljen 2005., obuhvaća razdoblje od Antuna Branka Šimića do Ivana Martinca.
U osvrtu u najnovijem dvobroju Katoličkoga tjednika "Glas Koncila" fra Bonaventura ističe kako će "doista to veledjelo značiti i izdavačku povijest Matice hrvatske".
Duda upozorava i na autorov jezik koji je tih i razgovorljiv i nikada ne umara čitatelja. "Šimundža razgovara sa svojim piscima i sa svojim čitateljem, a da ga ni ne osjetiš. Zapravo ga osjećaš sebi prisutna i pažljiva u svojim izražavanjima te se nađeš kao da ti to sve sam misliš i osjećaš, a on ti je to napisao. To je poseban čar svih ovih 1500 stranica i svake od njih. A onda, kakav li je Šimundža majstor u pronalaženju izvrsnih i neuobičajenih fotografija svojih likova", napominje fra Bonaventura.
Na početku prvoga sveska je studija "Religijsko-religiozna tematika u hrvatskoj književnosti 20. stoljeća", a u drugom svesku je početna studija "Religijska zbiljnost i religiozni paradoksi u književnosti". U uvodnim bilješkama je kratak pregled cijele hrvatske književnosti, koji počinje s Bašćanskom pločom s kraja 11. stoljeća.
Urednica knjige je Jelena Hekman, a knjiga je opremljena ilustracijama, imenskim kazalom te bilješkama o izvorima i o autoru.
Drago Šimundža (Bisko, 1935.) je teolog, književnik, esejist, kritičar i prevoditelj te pastoralni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije.