Znanstvena studija "Francuska i hrvatsko pitanje 1914.-1929." povjesničara Mire Kovača obrađuje odnos službene francuske politike prema hrvatskom pitanju u Prvom svjetskom ratu i poraću, do ukinuća demokratskih ustanova u Kraljevini SHS.
Recenzenti knjige Stjepan Matković, znanstveni suradnik Hrvatskoga instituta za povijest, i akademik Franjo Šanjek slažu se kako je riječ o znanstvenoj studiji koja je nedostajala hrvatskoj historiografiji.
Studija rekonstruira mrežu francuske vanjske politike koja se bavila hrvatskim i jugoslavenskim pitanjem, napominje Matković te podsjeća kako je Francuska kroz naočale službene politike nekada gledala na hrvatski položaj, simpatizirajući rješenja - prosrspka ili protalijanska - koja nisu bila povoljna za Hrvate.
Knjiga (363 str.) sastoji se od triju dijelova - Položaj Hrvatske prije Prvoga svjetskog rata, Prvi svjetski rat i rađanje Kraljevine SHS (1914.-1918.) i Odnos Francuske i Kraljevine SHS prema hrvatskom pitanju (1918.-1929.).
Autor je osobitu pozornost posvetio negdašnjem pariškom studentu Stjepanu Radiću, koji nije uspio dobiti francusku potporu u političkoj borbi za veća ustavna prava hrvatskog naroda.
"Reakcije međunarodnog tiska na Radićevu smrt uglavnom su održavale stavove odgovarajućih država prema hrvatskom pitanju", piše u knjizi Kovač i napominje kako najvažnija francuska glasila "nisu skrivala da nimalo ne žale za njegovim nestankom".
Deset dana nakon Radićeve smrti, kako navodi Kovač, francuski konzul u Zagrebu Antoine Boissier iznio je mišljenje da federalistički "zahtjevi oporbenog dijela stanovništva ne smiju dovesti do temeljnih ustavnih reformi", a nakon uspostave diktature francuski poslanik u Beogradu Emile Dard smatrao je kako Francuska treba "priželjkivati da ona uspije".
Radić je umro od posljedica atentata u srbijanskoj Skupštini u Beogradu 20. lipnja 1928., kad je srbijanski radikalski zastupnik Puniša Račić hladnokrvno ubio još trojicu hrvatskih zastupnika i jednog ranio.
Knjiga koju je objavio zagrebački nakladnik "Dom i svijet" ponešto je skraćena inačica doktorskog rad koji je Miro Kovač obranio 1999. na pariškom sveučilištu Sorbonne Nouvelle, a pisana je na temelju izvora hrvatske historiografije te do sada nepoznatih i nedostupnih francuskih diplomatskih i drugih vrela.