Prema predloženim izmjenama, koje je zastupnicima izložio ministar financija Ivan Šuker, predviđa se znatno smanjenje broja obveznika toga zakona, a Vlada bi u roku dva mjeseca od prihvaćanja izmjena popisala obveznike zakona.
Izmjene predviđaju da tvrtke, bez obzira je li im vlasnik država ili lokalna jedinica, neće podlijegati zakonu, pod uvjetom da na tržištu obavljaju komercijalne djelatnosti radi dobiti.
Javno bi nadmetanje prestalo biti osnovni način nabave pa bi svi ostali načini, npr. po pozivu ili izravnom pogodbom, bili ravnopravni.
Vlada bi pak izgubila pravo utvrđivati poseban interes radi kojega neki subjekti nisu morali prolaziti postupak javne nabave.
Sužavanje izuzeća obuhvatilo bi i međusobne nabavke između tvrtki u državnom vlasništvu, pa bi i za njih vrijedilo načelo javne nabave, kao i za poštanske i usluge javnog prometa.
Naručitelji bi i dalje imali pravo nabave izravnom pogodbom, a za to im više ne bi trebala prethodna suglasnost Ureda za javnu nabavu. Uvjet je javna objava pogodbe i puna kontrola javnosti.
Kod određivanja ekonomski najpovoljnije ponude, naručitelj bi osim cijene mogao primjeniti i dodatne kriterije, kao što su kvaliteta, troškovi održavanja, mogućnost servisiranja i sl.
Saborska oporba, iako uglavnom podupire predložene izmjene, upozorava da bi u zakon trebale biti uvrštene i odredbe kojima se regulira institut javno-privatnog partnerstva (JPP), a kako bi se izbjegle sumnje u nezakonitosti tijekom privatizacije državnog portfelja.
Antun Kapraljević (HNS/PGS) pita tko će kontrolirati Vladu u postupcima javne nabave, predlaže da se i to pitanje uredi zakonom.
Josip Leko (SDP), uz najavu da njegov klub neće podržati izmjene, među ostalim prigovara da zakonom nije predviđeno tko će nadoknaditi štetu u slučaju da se provede postupak javne nabave, a potom se utvrdi da su počinjene nezakonitosti.