Za njihov izbor uvelike su preslikana pravila koja vrijede za izbor predsjednika države, pa se tako spomenuti dužnosnici biraju većinskom izbornom metodom, a izabran bi bio kandidat koji dobije više od 50 posto glasova birača izišlih na izbore.
Ne pođe li to za rukom ni jednom, izbori bi se ponovili nakon 14 dana, a u drugi krug idu dva kandidata s najviše osvojenih glasova.
Kandidati bi svoju kandidaturu morali poduprijeti određenim brojem potpisa, od sto za općinskog načelnika do 2.000 potpisa za župana i zagrebačkog gradonačelnika.
Uređuje se i financiranje izborne promidžbe, a Vlada predlaže da ju kandidati financiraju iz vlastitih sredstava, te darova domaćih fizičkih i pravnih osoba.
Kao i za predsjednika države uvela bi se praksa 'polaganja računa' o visini i izvorima prikupljenih sredstava.
U slučaju prijevremenih lokalnih izbora primjenjivala bi se važeća zakonska pravila za lokalne izbore.
Vlada je formalizirala svoje ranije najave i predložila da Državno izborno povjerenstvo bude profesionalno, odnosno stalno tijelo.
Povjerenstvo bi imalo predsjednika kojega bi birao Hrvatski sabor na temelju provedenog javnog poziva, dva potpredsjednika i dva člana od kojih bi po jednoga predlagala parlamentarna većina, a po jednoga parlamentarna manjina.
Mandat bi im trajao osam godina, ne bi smjeli biti članovi političkih stranaka, a imali bi status državnih dužnosnika.
Uz poslove oko provedbe izbora, DIP bi dobio i aktivnu ulogu u kreiranju izbornih zakona, a vodio bi i brigu o popisima birača.
Izmjenama Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, Vlada predlaže uvođenje instituta velikih gradova. Taj bi status dobili gradovi s više od 40.000 stanovnika, a preuzeli bi dio poslova županija, posebice oko izdavanja dozvola za građenje.
Vlada predlaže da se u sve jedinice, pa i one najmanje, vrati ranije ukinuto poglavarstvo.