"Ne brini, bre, drugarice, ni vlas sa glave mu neće faliti", kazao joj je Šljivančanin tada, ponovivši istu rečenicu još jednom, "autoritativno, riječ po riječ". Tijelo njenog sina ekshumirano je na Ovčari i prepoznala ga je, među ostalim, i po džemperu kojeg mu je ona isplela.
"Po svemu se moglo zaključiti da se nije štedjelo streljivo, da je bilo iživljavanja kao kad se neka životinja dočepa plijena, pa ga razdere", kazala je Jurela u svom izrazito emotivnom svjedočenju, opisujući evakuaciju vukovarske bolnice, rastanak s ranjenim sinom i odlazak iz Vukovara u Negoslavce. Ljudi su, kako je rekla, "nakon što tri mjeseca nisu izašli iz bolnice, bili šokirani ruševinama, iščupanim i spaljenim drvećem i leševima po Vukovaru koje su vidjeli iz autobusa, te sasvim drugom slikom u Negoslavcima, kad su vidjeli netaknuto selo i djecu koja se mirno igraju".
S ostalim Vukovarčanima, ona je iz Vukovara prebačena u Sremsku Mitrovicu. Tamo je, u jednom trenutku izašavši iz zgrade u kojoj su bili smješteni, u prodavaonici preko puta čula da je netko pitao što se dogodilo s ranjenicima iz vukovarske bolnice. "Prepoznala sam glas Veselina Šljivančanina, rekao je: 'Poslao sam ih da beru ljubičice'", kazala je svjedokinja Jurela.
Narednih godina, sve do ekshumacije žrtava s Ovčare, do nje su dolazile razne glasine o njenom sinu, da je živ, da radi u Đeletovcima, da je viđen u Pančevu. Jednom "glasniku" je kazala da joj ne laže, a on ju je uputio na Vojislava Stanimirovića: "On sve zna, njega pitajte", kazao joj je. Do Stanimirovića, međutim, nije uspjela doći.
Na pitanje jednog od 16 optuženih, pripadnika Teritorijalne obrane Vukovara Gorana Mugoše, kako se točno sjeća datuma kad je posljednji put vidjela sina, "u srijedu, 20. studenoga", svjedokinja je kazala: "Sigurna sam da je bio taj datum, nema šanse da to ikad zaboravim, jer mi je to kao ime i prezime".
Isti optuženi, pogledavši sliku njezina ubijenog sina na bedžu kojeg je nosila svjedočeći pred sudom, na njenu opasku: "Ti si mu uzeo novac", odgovorio je: "Uzeo sam svima, ne samo njemu". "Neka vam bude na korist", kazala je svjedokinja optuženom, kojega optužnica tereti da je ispred hangara na Ovčari mučio i tukao zarobljenike, te ih pretresao i oduzimao novac, dokumente i vrijedne stvari.
Druga svjedokinja, Sandra Grejza iz Vukovara, kazala je da joj je kućni prijatelj Zdenko Novak, koji se uspio spasiti s Ovčare, potvrdio da je njen suprug Milan, 1991. godine zapovjednik prometne policije u Vukovaru, koji je kao ranjenik izveden iz vukovarske bolnice, ubijen na Ovčari. Njegovo tijelo nije nađeno među 200 ekshumiranih žrtava s Ovčare.
Suđenje se nastavlja u srijedu.