"Ne znam za Teritorijalnu obranu, postojali su ljudi s Petrove gore koji su branili svoje kuće", kazao je svjedok, tvrdeći da je 1991. godine bio "običan vojnik" u Gardijskoj brigadi JNA, u koju se "sam prijavio".
Na Ovčaru je, kazao je, otišao 19. studenoga 1991. godine kako bi našao sestru svoga kuma, ali ga dva vojna policajca nisu pustila u hangar. Kroz pritvorena vrata hangara vidio je zarobljenike, u civilu i u vojnim odorama, koji sjede uz zidove hangara, a ispred hangara 30-ak ljudi u dvije-tri skupine. Govoreći o ljudima okupljenim ispred hangara svjedok je rekao da misli da su to bili rezervisti, jer nikoga od njih nije poznavao. "Bili su to stariji ljudi, oko 40 godina, koji ne mogu spadati u redovne vojnike", rekao je svjedok. "Da su bili iz Vukovara, prepoznao bih ih, Vukovar je mali grad i svi se znaju", kazao je Maćešić, precizirajući da poznaje neke od 16-ero optuženih, ali da "nitko od njih nije bio s njim u jedinici". Maćešić je dajući podatke rekao da je rođen i živio u Vukovaru do 1997. godine.
Za Ovčaru i da su "neki ljudi pobijeni" prvi put je čuo, kazao je, u ljeto 1992. godine. "Nisam mogao vjerovati, jer su se takve priče čule po kavanama, isto kao što ni danas ne vjerujem da su ovi ljudi (optuženi) to učinili", kazao je svjedok, koji je najprije odbio "odgovarati na pitanja koja postavlja Nataša Kandić", zastupnica obitelji žrtava s Ovčare, zbog čega je bio oštro opomenut od predsjednika vijeća, suca Veska Krstajića.
Završavajući svjedočenje, na pitanje suca ima li što dodati svojem svjedočenju, Maćešić je kazao: "Čast mi je što optužene poznajem i što sam bio njihov suborac".
Suđenje se nastavlja u utorak ispitivanjem novih svjedoka.