Iz SDP-a, tako, tvrde da je zakon neustavan, da se mora doraditi, posebice u pogledu poštivanja prava vlasništva.
Ivo Josipović (SDP) propituje ustavnost odredbe po kojoj se nečije privatno vlasništvo može proglasiti lovištem, na njega dodijeliti koncesija na 30 godina, a da vlasnik nema mogućnosti učinkovito se obraniti od toga.
To je oblik prikrivene eksproprijacije, kaže Josipović.
Zbog namjere države da velik dio svojih javnih ovlasti prebaci na Hrvatski lovački savez, pravaši pomalo ironično predlažu da se novi zakon preimenuje u zakon o Hrvatskom lovačkom savezu.
Traže i da se, s obzirom da Hrvatska ima 1050 lovišta, osnuje javna ustanova i u svakom lovištu zaposli barem jedan branitelj.
Pero Kovačević (HSP) pozornost skreće na podatak da u državnim lovištima ugiba između 30 i 50 posto divljači, što je šteta od oko 150 tisuća eura. Stvar je u tome, tumači, da su u tim lovištima bili ili političari ili članovi Hrvatskog lovačkog saveza.
Oporba je zadovoljna što će samo domaće pravne i fizičke osobe, ne i stranci kako se predlagalo, moći dobiti koncesije na lovišta.
To je dobro rješenje, iako stranci zaobilazno, registriranjem tvrtki, to mogu dobiti, kaže Damir Kajin (IDS), uvjeren da se to neće dogoditi, barem ne dok "tajkuni i generali" tako vole lov.
HDZ-ov klub ističe da se novim zakonom uklanjaju zapreke za razvoj lovstva, uvodi više reda u granu koja može biti itekako isplativa.
Predloženi zakon o lovstvu, koji uređuje gospodarenje lovištima i divljači, uvodi institut stjecanja prava lova temeljem koncesije i zakupa na državnim lovištima, Hrvatskom lovačkom savezu daje niz javnih ovlasti, npr. organizaciju i provedbu lovačkih ispita.
Prijedlog novog zakona Vlada je Saboru poslala na hitno donošenje, no Sabor je skinuo oznaku hitnosti i zakon ide redovno.
Važeći Zakon o lovu donesen je sredinom 90-ih, a od tada je ustanovljeno više od 1050 lovišta, do 1991. bilo ih je oko 600.