"Esulsko je pitanje izpolitizirano i to će trajati još dugo, onako kako se pojavljuju nove strukture i novi ljudi", rekao je Strčić, upravitelj Arhiva HAZU-a i sveučilišni profesor, na predavanju "Istarske fojbe između povjesne istine i političkih manipulacija", održanu u Matici hrvatskoj.
Iako je ugovorima između bivše Jugoslavije i Italije određeno da Italija ne će platiti ratnu odštetu Jugoslaviji, ali da će tim novcem namiriti nacionaliziranu esulsku imovinu, Italija još nije dala odštetu svojim esulima, rekao je Strčić.
Tim ugovorima, dodao je, bilo je dogovoreno da i Hrvatska uplati 35 milijuna, a Slovenija 75 milijuna dolara Italiji, no, iako je Slovenija svoj dio uplatila, Italija ga nije preuzela.
Strčić smatra da bi i Hrvatska trebala uplatiti svoj dio novca čime bi ispunila svoju obvezu, a Italija tada ne bi mogla prigovarati Hrvatskoj.
"Ako ne žele uzeti novac, Hrvatska treba dati odštetu, ali istodobno od Italije zatražiti ratnu odštetu", kazao je Strčić.
Akademik Strčić smatra da esuli nisu bili samo Talijani nego sve osobe koje su prisilno ili dobrovoljno istjerane s istočne obale Jadrana.
Istjerivanje Hrvata s područja Istre i Dalmacije počelo je od 1918., ali nikad nije utvrđen broj. Obratan proces nastavlja se od 1944. i traje negdje do kraja 50-ih godina.
Strčić tvrdi da je među talijanskim esulima bilo osamdeset posto Hrvata koji su se preko Italije iseljavali u SAD zbog materijalnih neprilika.
Brojku od 450.000 Talijana otjeranih s istočne obale Jadrana, što se danas tvrdi u Italiji, smatra neodrživom, jer je 1930. po popisu stanovništva u talijanskim pokrajinama na Jadranu živjelo ukupno 410.000 stanovnika.
U oba procesa protjerivanja nedvojbeno je dio ljudi završio u fojbama, drži Strčić i dodaje da to nije bio proces namjerno iniciran i provođen od Hrvata, već da je u znatnijem dijelu riječ o osobnim osvetama.
Strčić je ponovio svoj prijedlog da tri države zajednički organiziraju pregled fojba i utvrde približan broj unesrećenih u njima.