"Osim visokih iznosa troškova koje su platili obrtnici, još više zabrinjava činjenica kako više od tri četvrtine tih troškova snose najmanji obrti, oni do dva zaposlenika, ne uključujući vlasnike obrta", navodi Vjekoslav Bratić u članku "Koliko oporezivanje košta obrtnike?"
U ukupnom trošku ispunjavanja poreznih obveza obrtnika u iznosu 1,4 milijarde kuna, najveći udio, od po 31 posto, imaju troškovi poreza na dohodak (429,7 milijuna kuna) i troškovi PDV-a (424,6 milijuna kuna).
No, promatra li se struktura troškova samo obrtnika koji su uključeni u sustav PDV-a (oko 36 posto obrtnika je isključeno iz toga sustava), tada je PDV sa 36,9 posto najznačajniji.
Nešto više od petine ukupnog troška, ili 299,2 milijuna kuna, odnosi se na troškove poreza na dohodak na plaće zaposlenih, lokalne poreze i doprinose za socijalno osiguranje, dok su troškovi ostalih poreza 215,3 milijuna kuna.
Istraživanje je pokazalo i da je porez na dohodak obrtnika izrazito neučinkovit.
Udio troškova poreza na dohodak obrtnika u ukupnim prihodima od poreza prikupljenim od obrtnika je izuzetno visok, što znači da je taj porez izrazito neučinkovit, navodi Bratić.
Objašnjava da obrtnik osim što plati jednu kunu poreza na dohodak, za ispunjavanje poreznih obveza izravno i neizravno potroši i dodatnih 65 lipa do gotovo jedne kune.
Prema iznijetim podatcima, prosječni godišnji prihodi od poreza na dohodak obrtnika su 437 milijuna kuna, što je tek neznatno više od troškova poreza na dohodak obrtnika (taj je trošak oko 430 milijuna kuna, što je udio od gotovo 98 posto u prihodima).
To znači, navodi Bratić, kako su obrtnici potrošili gotovo jednak iznos novca za ispunjavanje svojih poreznih obveza koliko iznose cjelokupni prihodi od poreza na dohodak obrtnika koji su se slili u državnu blagajnu u tom razdoblju, odnosno koliko su obrtnici platili poreza državi.
Udio bruto troškova PDV-a u ukupnim prihodima prikupljenim od PDV-a obrtnika je manji i iznosi oko 24,3 posto (od 16 do 25 posto). To, ističe Bratić, znači da je učinkovitost PDV-a veća od učinkovitosti poreza na dohodak obrtnika.
Naglašava i kako su se troškovi ispunjavanja porezne obveze obrtnika u Hrvatskoj pokazali regresivnima - proporcionalno veće troškove prilikom ispunjavanja obveza imaju oni koji su najmanje sposobni plaćati, u ovom slučaju najmanji obrti.
Više od tri četvrtine svih troškova oporezivanja obrtnika snose najmanji obrti, s najviše dva zaposlenika. Tako se od ukupnog troška od 1,4 milijarde kuna, na obrte bez zaposlenih odnosi više od 500 milijuna troškova ispunjavanja poreznih obveza (oko 37 posto), dok se na obrte do dva zaposlena odnosi 551 milijun kuna (40 posto).
Istraživanje je pokazalo da veliki dio troška ispunjavanja porezne obveze za obrtnika, prema procjeni obrtnika, čini utrošeno vrijeme.
Interni troškovi radne snage najvažniji su dio troškova koji imaju obrtnici prilikom ispunjavanja porezne obveze, navodi Bratić.
Vlasnici se gotovo uvijek bave poreznom problematikom i obavljaju određeni, ako ne i cjelokupni, dio poreznih poslova, usko surađujući s internim (ali i vanjskim) stručnim osobama. Nasuprot tome, postotak obrtnika koji angažiraju zaposlenika za porezne poslove raste s povećanjem veličine obrta, ističe Bratić.