Detaljni podaci za 2004. godinu nisu još poznati, no na migracijske tijekove u Europi vjerojatno je utjecalo širenje Europske unije na deset novih zemalja članica.
Broj tražitelja azila u zemljama OECD-a 2003. i 2004. također se smanjio, dok je u drugoj polovici 1990-ih godina prevladavao suprotan trend, navodi se u izvješću.
Broj tražitelja azila u 15 starih zemalja članica EU-a smanjio se 2004. za 25 posto. Jedinu iznimku predstavlja Francuska koja je primila najviše zahtjeva (61.600 2004. prema 59.284 2003.)
U izvješću se također navodi da mnoge zemlje članice OECD-a uvode strože zakone za bolje upravljanje migracijskim tijekovima. Neke ubrzavaju obradu zahtjeva za azilom, uz istodobno jačanje suradnje s drugim zemljama u borbi protiv ilegalne imigracije. Danska, Francuska, Njemačka, Italija i Nizozemska su, primjerice, uvele ili postrožile zakone koji otežavaju članovima obitelji da se pridruže nastanjenim imigrantima.
Istodobno, mnoge zemlje uvele su mjere koje olakšavaju integraciju imigranata. Neke su usmjerene izravno na imigrante, kao što su tečajevi jezika koje imigrantima organiziraju Danska i Norveška. Druge imaju za cilj borbu protiv diskriminacije i rasizma - novi zakoni u tom smislu uvedeni su u Francuskoj, Njemačkoj i Švedskoj. U Španjolskoj pak, gdje imigranti imaju velikih problema sa smještajem, vlada pomaže jamstvima za ugovore o najmu.
Ipak, unatoč tim inicijativama, imigranti, osobito žene i mladi, imaju velikih problema pri zapošljavanju. Zastupljenost mladih stranaca u dobi između 25 i 29 godina na tržištu rada u Nizozemskoj i Velikoj Britaniji za 14 je posto manja od državljana tih zemalja, a u Francuskoj za 12 posto. Podaci za žene još su ozbiljniji i u Nizozemskoj dostižu čak 34 posto.
Zemlje koje provode politike privlačenja visoko obrazovanih ljudi, kao što su Velika Britanija, Australija, Irska i Kanada, imaju i najveći postotak takvih ljudi među svojim imigrantima i on se kreće između 30 i 40 posto.
U razdoblju do 1998. do 2003. zabilježeno je također veliko povećanje broja stranaca koji dolaze na studij u zemlje OECD-a. Broj stranih studenata od 2001. do 2003. u Velikoj je Britaniji porastao tako za 36 posto, u Francuskoj za 30 posto, a u Australiji za 13 posto. U istom razdoblju njihov broj u Sjedinjenim Državama smanjio se za 26 posto.