Studija se bavi mnogobrojnim aspektima, činjenicama, izvorima i prijeporima vezanim uz tu vojno redarstvenu operaciju iz rujna 1993. godine i temeljito istražuje što je prethodilo operaciji, što se događalo tijekom i poslije nje.
Autor iznosi tezu da su Hrvatska vojska i policija legitimno i uspješno izvele vojnoredarstvenu operaciju Medački džep i u skladu s ratnim pravom oslobodile okupirani hrvatski teritorij izvan tadašnje UN-ove ružičaste zone. Kanadski bataljun u okviru UNPROFOR-a kao izravna poluga međunarodne zajednice na tom području vršio je pritisak i na različite načine bio izravno umiješan u tu operaciju, a izmišljen je mit o njegovu sudjelovanju u velikoj bitci koje zapravo nije ni bilo. Studija donosi istinu o akciji u Medačkom džepu ne dovodeći u pitanje nadležnost Haškog tribunala i eventualno počinjenje ratnih zločina, naglašava autor.
Glavni povod njezinu nastanku je, bez temeljitog istraživanja s hrvatske strane, općeprihvaćena ocjena da se radilo o "hrvatskom zločinu", a koja je imala dalekosežne posljedice za hrvatsku državu, vojsku i narod, drži Međimorec. Razlog je i pokušaj međunarodne zajednice da se ta operacija prikaže kao prijelomna točka na kojoj je nedvosmisleno dokazana hrvatska krivnja za zločin i etničko čišćenje te pokazana jednakost u zločinima Hrvatska i Srba, dodao je.
Međimorec ističe i da postoji veliko zanimanje kanadskih autora za tu temu o kojoj su do sada objavili tri knjige i gomilu raščlambi i novinskih članaka što pokazuje da mnogi prijepori o toj akciji još nisu razjašnjeni.
Miroslav Tuđman ustvrdio je da Haaško tužiteljstvo selektivno bira podatke i konstruira parcijalno činjenično stanje. Hrvatska je objavila na desetke istraživanja i na temelju brojnih dokumenata jasno je vidljivo da nije moguće konstruirati tezu o zločinačkoj organizaciji i pothvatu, a za koje se tereti hrvatske generale Mirka Norca, Rahima Ademija i pokojnog Janka Bobetka, rekao je Miroslav Tuđman.