Gvero i Miletić, koji su se ICTY-u predali 24. i 28. veljače, optuženi su u pet točaka za progon, ubojstva i deportacije Bošnjaka na području Srebrenice i Žepe u ljeto 1995.
Prvo pojavljivanje dvojice optuženika pred sudom, za haške je standarde bilo neuobičajeno i po duljini trajanja i po opširnim istupima koje je Gveri i Miletiću dopustio sudac Carmel Agius.
Tako je, primjerice, Gvero odgovarajući na pitanja o krivnji prema pojedinim točkama optužnice, uz svaku dodavao i svoj komentar.
"Ja i ubojstva. Nisam kriv. Progon? Ništa od toga ne mogu povezati sa sobom. Nisam kriv", rekao je. Optužbu za prisilno premještanja stanovništva ocjenio je "nevjerojatnom".
"Nemam ništa s prisilnim premještanjem. Nisam kriv", rekao je.
Najavio je i kako će dokazati da nema veze ni s deportacijama, na što mu je sudac Agius objasnio da "ne treba ništa dokazivati, jer sav teret dokazivanja leži na tužitelju".
Gvero je, među inim, rekao da "za vrijeme rata nije ni vrapca oborio a kamoli nekoga ubio niti je imao vojsku kojoj bi naređivao".
"Moj je posao bio informiranje i moral vojske", rekao je Gvero koji je u glavnom stožeru VRS bio pomoćnik zapovjednika Ratka Mladića zadužen za moral, pravna i vjerska pitanja.
Optuženi Miletić, koji je bio Mladićev zamjenik za operativni rad i obuku, pokazao je jednaku uvrijeđenost optužbama kao i Gvero, a usprotivio se i samom pojmu "dobrovoljne predaje" sudu.
"Ja se nisam nikome predao, časni general se nikome ne predaje. Ja sam ovdje dobrovoljno došao de primim optužnicu", rekao je.
Na pitanje razumije li optužnicu, Miletić je odgovorio niječno.
"Nisam razumio optužnicu i iznenađen sam pravnim i činjeničnim kvalifikacijama koje se iznose u optužnici", kazao je Miletić.
Odvjetnik koji mu je dodijeljen za prvo pojavljivanje, Peter Morrisey, predložio je da se Miletiću omogući da dodatno prouči optužnicu i o krivnji se izjasni naknadno, što je sud prihvatio.
Uz Miletića i Gveru, prvooptužen je general Zdravko Tolimir koji je još na slobodi, ali je u srijedu najavljena i njegova predaja.
Tereti ih se za zločine protiv čovječnosti i kršenje ratnog prava i običaja počinjene nad bošnjačkim stanovništvom Srebrenice i Žepe u srpnju i kolovozu 1995.
Optuženi su za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu, zajedno Radovanom Karadžićem, Mladićem i ostalima iz vrha VRS, s ciljem trajnog uklanjanja Bošnjaka s područja istočne Bosne. Taj je zločinački pothvat kulminirao pokoljem oko 7.800 Bošnjaka zarobljenih nakon pada Srebrenice 11. srpnja 1995.
Iako su svi ostali sudionici zločinačkog pothvata optuženi, a neki od njih i pravomoćno osuđeni za genocid u Srebrenici, poput Radislava Krstića i Vidoja Blagojevića, trojicu Mladićevih najbližih suradnika optužnica ne tereti za genocid.