Većina Talijana u razdoblju nakon poraza Italije u Drugom svjetskom ratu izgubila je život u logorima a ne u fojbama, napominje Coslovich te objašnjava kako je egzodus Talijana (u kojem je po Coslovichu sudjelovalo do 250.000 osoba) posljedica zastrašivanja, zabranjivanja talijanskog jezika, policijskog pritiska i smanjivanje sloboda koje je uslijedilo nakon 1945. godine.
"Protutalijanska mržnja na koju danas podsjećaju fojbe i egzodus riskira ponovno aktivirati izrazito opasan protuslavenski osjećaj. Protuslavenstvo plod je jednog pamćenja koje je predugo bilo getoizirano a o kojem se brinula jedino postfašistička desnica. I rezultati se vide. Potpuno sakato povijesno pamćenje, koje zaboravlja na fašizam i protuslavenske politike koje je provodio režim (već su 1926. godine bile zabranjene slavenske kulturalne i jezičke aktivnosti), zaboravlja rat fašističkog osvajanja kraljevine Jugoslavije 1941. godine, zaboravlja na fašističke koncentracione logore. (...) Povijest fašizma u graničnim područjima nečasna a morali su je platiti Talijani u graničnim područjima", piše Coslovich.
Upravo je u tome paradoks Dana sjećanja na stradanja u fojbama i egzodus Talijana, nastavlja Coslovich. "Upravo ti Talijani, kojima pripadam i sam pošto sam i ja izbjeglica, izgledaju ravnodušni spram sramota fašizma i, nesvjesno, sudjeluju stvaranju slike o slavenima kao nasilnim i nehumanim barbarima. To je slatka prilika za nacionalističku desnicu. Ako ne može braniti ideologiju prošlosti, može iskoristiti temu fojbi i egzodusa kako bi preporodila stari šovinizam", upozorava Coslovich.