List izvješćuje o posjetu gradonačelnika Rima, Waltera Veltronija, mjestima na sjeveroistoku Italije koja su proživjela tragične događaje u Drugom svjetskom ratu a koje su izazvali nacizam, fašizam i komunizam. Među ključnim etapama toga posjeta su bili Rižara San Sabba, nekadašnji koncentracioni logor pokraj Trsta, fojba Basovizza, gdje je stradao velik broj Talijana protivnika Titovih partizana, Padriciano, mjestu gdje se nalazio logor za smještaj Talijana iz Istre i Dalmacije, kao i nadgrobni spomenik strijeljanim slovenskim i hrvatskim pobunjenicima protiv fašizma, piše list.
Veltroni, jedan od čelnika Demokratske ljevice, bivše talijanske KP, posjetio je i Muzej u mjestu Padriciano u kojem su predmeti i slike koje čuvaju sjećanje na egzodus ljudi iz Istre, Rijeke i Dalmacije. Treća etapa bila je posjet spomeniku kod fojbe u Basovizza u zaleđu Trsta u koju su, kako piše list, bačeni i "Talijani koji su protivili jugoslavenskoj okupaciji".
Veltroni, prvi tako visoki čelnik bivše KP koji posjećuje fojbu u Basovizzi, je pozvao da se ne zaboravi kako nas povijest uči da se ne treba osvećivati za učinjene greške, te da se one ne trebaju potcjenjivati ali niti instrumentalizirati. Prema posljednjim procjenama talijanskih povjesničara u razne kraške jame bačeno je oko 5.000 osoba, napominje list i navodi da se Veltroni ogradio od izjednačavanja nasilja nad Talijanima s holokaustom istaknuvši da je "Shoah (holokaust) bio apsolutni užas, precizan nacrt uništavanja cijelog naroda".
Veltroni je posjetio i nadgrobni spomenik četvorici mladića (Bidovec, Marušič, Miloš i Valenčić), od kojih je jedan Hrvat a ostala trojica su Slovenci, koje su 1930. streljali fašisti nakon što ih je specijalni sud sud osudio na smrt zbog atentata u kojem su poginule dvije osobe. Predstavnici udruga talijanskih "ezula" i stranke Alleanza nazionale nisu sudjelovali u posjetu ovom spomeniku, jer se, kako je objasnio jedan tršćanskih dužnosnika stranke, "počast ne odaje teroristima".
List objavljuje i komentar Claudija Magrisa, koji ističe kako je šutnja o nekim događajima najštetnija, jer zatim iznošenje onoga što se dogodilo može biti instrumentalizirano.