Oni koji su sugerirali takav pristup, "politički kumovi koji su se šepurili na premijeri filma", zapravo su izgubili jednu veliku priliku, odnosno da ponude uvjerljivi filmski sažetak složenog povijesnog konteksta kojeg su u Italiji Danom sjećanja 10. veljače želi obilježiti i službeno podsjetiti, napominje Juri.
Juri ocjenjuje da je film crno-bijeli "talijanski western", s jasno istaknutim dobrim i zlim likovima bez suvišnih nijansi, te ukazuje na njegovu "površnost, opća mjesta, predrasude, laži, manipulaciju osnovnim osjećajima pa čak i obilje rasizma".
"Više niti jedna povijest, pa ni ona slovenska ili hrvatska, ne niječe represiju, nasilje, fojbe i druge temeljne razloge egzodusa nekoliko (dvije? tri?) stotina tisuća istrana i dalmatinaca po okončanju Drugog svjetskog rata. Kao što, s druge strane, nitko ne može nijekati okrutnosti i 'etničko popravljanje' koje je prethodno proveo talijanski fašizam spram slavenskog stanovništva. Dokaz tome je i izvješće mješovitog povjerenstva, ustanovljenog na prijedlog talijanske i slovenske vlade, izvješće koje vlada i veliki dio talijanske političke klase sada nastoje ignorirati pa čak i prikriti", piše Juri.
Franko Juri na kraju komentara zaključuje kako je Ljubljana donijela mudru odluku da ovaj film prikaže 10. veljače na televiziji. "To je najbolji mogući odgovor. Neka slovenska javnost vidi na na kakve manipulacije emocijama, kakvu zloupotrebu patetike, su sposobni oni koji instrumentaliziraju povijest svodeći i istinu na puki prilog svojoj krivotvorini. U jami je ovoga puta završila još jedna prilika", zaključuje Juri.