Kako u mariborskom listu "Večer" u subotu piše Stojan Spetič, talijanski političar i član slovenske zajednice u Trstu, čini se da će pod utjecajem "najnovije protuslovenske kampanje" u Italiji susret biti odgođen "za bolja vremena". Susret o kojem se već govorilo kao o susretu povijesnog pomirenja imao bi svoju težinu, ali ne po cijeni prodaje nacionalnog ponosa, piše Spetič.
"Odnosi Italije i Slovenije nisu onako idilični kako tvrde diplomatski izvori", navodi Spetič, a kao razlog za najnovije napetosti navodi u prvom redu atmosferu koja je u Italiji stvorena povodom Dana sjećanja na esule i u izjavama o fojbama.
Govoreći o problematici talijanskih žrtava i fojbi Spetič se poziva na izjavu talijanskog diplomata Bruna Bottaia koji je tvrdio da je između Beograda i Rima postojao dogovor da Jugoslavija neće tražiti izručenje više stotina Talijana koji su u vrijeme okupacije za vrijeme II. svjetskog rata počinili zločine, a da za uzvrat Italija neće dizati prašinu oko poratnih likvidacija koje su na području Trsta i Gorizije počinili partizani, u prvom redu OZNA i KNOJ. Italija se tog dogovora nije držala i zločine u vezi s fojbama stalno je preuveličavala i falsificirala, navodi Spetič.
Novinarka i zastupnica u Europskom parlamentu Mojca Drčar Murko u prilogu koji je s njene web-stranice prenio mariborski "Večer" tvrdi da se mit o "genocidu nad nedužnim Talijanima" u Istri zasniva na podacima njemačkih okupacijskih snaga u Istri. One su, navodi Drčar-Murko, nakon kapitulacije fašističke Italije 1943. ekshumirale tijela oko 300 vodećih predstavnika istarskog fašističkog pokreta koje su u u vrijeme svoje vladavine ubili istarski partizani. Nakon toga izdali su propagandne brošure na kojima je kasnije i talijanska desnica godinama gradila mit o navodnom etničkom čišćenju Istre i dokazivala da su ubijeni bili žrtve "slavokomunista" samo zato jer su bili Talijani. Murkova tvrdi da je još početkom devedesetih godina prošlog stoljeća u svojim novinarskim člancima upozoravala na opasnost talijanskog povijesnog revizionizma koji se tada pojavljivao pod "maskom traženja povijesne istine" i na koji je pristala i talijanska ljevica. Takve je pojave slovenska politika, navodi Mojca Drčar Murko, minorizirala i nije shvaćala kampanje oko fojbi kao prijeteću latentnu opasnost. Opravdanje slovenke politike za nereagiranje bila je uspostava "takozvanih" dobrih odnosa s Italijom, pa se nije diplomatski reagiralo na povijesne falsifikate, navodi Mojca Drčar Murko.