Jens Andersen, autor knjige objavljene u Njemačkoj, tvrdi da se poznati pisac zaljubljivao i u muškarce i u žene, iako je možda ostao djevac cijeli život.
Socijalnim predrasudama protiv homoseksualaca nije se usudio usprotiviti, a nije se mogao ni oženiti.
Seksualnu energiju usmjerio je radije u pisanje, stvorivši neke od najljepših bajki na svijetu.
Svoju biografiju uljepšao je kao prekrasnu bajku, a svoju je autobiografiju čak nazvao "Bajka mojeg života".
Njegov život doista podsjeća na bajku. Rođen je 2. travnja 1805. u Odenseu u obitelji siromašnog postolara i nepismene pralje.
Poput "Ružnog pačića", bio je ekscentričan dječak kojeg su druga djeca bez milosti zadirkivala zbog njegova čudnog i nespretnog izgleda i otrcane odjeće.
U dobi od 14 godina preselio se u Kopenhagen u nadi da će pronaći srodne duše. U tome je i uspio, osvojivši srca uglednih buržoaskih obitelji koje su mu financirale školovanje.
Srednju školu završio je 1828. nakon čega je odlučio postati pisac. Prvi roman objavio je za godinu dana i više ga ništa nije moglo zaustaviti na putu prema slavi. Pisao je romane, putopise, drame, autobiografije i poeziju.
Stekavši ugled kao pisac, 1837. posvetio se pisanju bajki koje su mu donijele svjetsku slavu i uvele ga u kraljevske kuće i kulturnu elitu Europe.
Mnogo je putovao, obišavši kontinentalnu Europu i Veliku Britaniju. U Londonu je boravio kod Charlesa Dickensa, koji je ženskastog, kompliciranog, samoživog i hipohondričnog pisca smatrao napornim gostom.
I dok su njegovi romani tradicionalna romantična djela koja slave vjeru i prirodu i otkrivaju duboku vjeru u Boga, bajke su njegovoj podsvijesti pružile plodno tlo za rješavanje ljubavnih nedoumica, ističe biograf.
Mnoge njegove bajke mogu se tako čitati kao homoseksualne alegorije, a neke su očito autobiografske.
"Mala sirena", primjerice, napisana je nakon krize koju je proživio 1836. zbog vjenčanja Edvarda Collina, koji je možda bio ljubav njegova života, no koji ga je odbio.
Andersenov roman "O.T.", koji opisuje intimno muško prijateljstvo, također je pod utjecajem te neuzvraćene ljubavi, smatra biograf.
Iako se obično zaljubljivao u mladiće koji mu nisu uzvraćali osjećaje, romantično prijateljstvo uzvratio mu je veliki vojvoda weimarski, Carl-Aleksandar von Saxe-Wiemar-Eisenach, kojega je upoznao 1844. godine. U poznijim godinama zaljubio se pak u mladog baletana Haralda Scharffa.
Biograf smatra da Andersen možda nikada nije imao spolne odnose. Stranice u njegovu dnevniku prepune su križeva kojima je označavao masturbaciju.
Znanstvenici Andersena obično smatraju nesretnim heteroseksualcem. Njegova strastvena pisma muškarcima objašnjavaju kao uobičajena za to doba, a nježnost prema prijateljima smatraju pretjeranom ali bezopasnom.
Rasprava o Andersenovoj spolnosti tako se nastavlja. Ranija biografija Jackie Wullschlager, koja također dokumentira Andersenovu ljubav prema muškarcima i ženama, izazvala je pravi skandal u Danskoj, čija je javnost vrlo osjetljiva na sve što se tiče ponajboljeg nacionalnog pisca.