Le Figaro ukazuje na "mesijanske naglaske" govora predsjednika Busha koji se postavio u ulogu "misionara slobode u svijetu", te se ocjenjuje kako je "Bush pod stepenicama Kapitola nabacio perspektive koje uvelike nadilaze njegov drugi četvorogodišnji mandat".
Liberation sarkastično naslovljuje: "Bush, planetarni vatrogasac", ocjena koja je ipak u otvorenom raskoraku s Bushovim govorom, budući da se 43. američki predsjednik zalagao za "paljenje vatre... neukrotive vatre slobode koja će zahvatiti i najmračnije kutke svijeta".
Le Monde pak u broju od ovog vikenda objavljuje uvodnik "Izokrenuti New Deal" u kojem se naglašava "misionarski duh" nastupnog govora i ustvrđuje kako je Bush time "okončao svoje preobraćanje na ideju da je poziv Amerike obarati 'strahovlade' diljem svijeta".
Iako je Bush posvetio svoj govor isključivo ulozi Amerike u svijetu, i posve ostavio po strani svoj ambiciozni program reformi američkog društva, ovaj pariški dnevnik drži da će drugi njegov mandat biti ipak u znaku "duboke preobrazbe" američkog društva, neka vrsta "republikanskog 'New Deala', ali u suprotnom smjeru", te zaključuje kako je Bush I. promijenio vanjsku politiku Sjedinjenih Država, dok će Bush II. preinačiti "američki društveni ugovor".
No, kako upozorava Le Monde, "bilanca njegova aktivizma u svijetu opravdava strahovanja od sličnih trauma i na unutarnjoj sceni".
U intervjuu za dnevnik Ouest France, francuski istraživač Bruno Tertrais upozorava kako 43. američki predsjednik nije nikakva "zagrada" već prije početak "novoga razdoblja" i da bi stoga svijet trebao uzeti za ozbiljno njegov "projekt svjetske demokracije i kontra-revolucije u Americi".
U očekivanju posjeta Georgea Busha Bruxellesu 22. veljače - prvi posjet inozemstvu nakon inauguracije - kao i rezultata njegova posjeta Njemačkoj, tijekom europske turneje, i skorog posjeta francuskog predsjednika Jacquesa Chiraca Washingtonu, europske prijestolnice pomno analiziraju signale iz Washingtona, što se ponajbolje vidjelo po brzim i pozitivnim reakcijama na izjavu nove državne tajnice Condoleezze Rice da je "nastupilo vrijeme diplomacije i dijaloga" ili na imenovanje Roberta Zoelicka za pomoćnika državne tajnice.
Zato je kao "hladan tuš" primljen u Bruxellesu prošloga tjedna objavljeni izvještaj National Intelligence Councila ( NIC - "think tank" američke obavještajne agencije CIA ) po kojem "Europska unija ne predstavlja silu budućnosti", jer će nju oko 2020. premašiti na gospodarskom planu Kina, Indija, pa čak Brazil ili Indonezija, dok se za integraciju deset novih članica kaže da "predstavlja kočnicu produbljivanju europskih institucija, određenju zajedničke strateške vizije, vanjske politike i europske obrane", a na ulazak Turske gleda kao na "izvor napetosti zbog integracije brojnog muslimanskog stanovništva".
U vezi s tim "pojednostavljenim" i "katastrofičnim" gledanjem na Europsku Uniju, Le Figaro podsjeća kako je upravo Washington zagovarao proširenje Unije na istok kontinenta i pružao najglasniju potporu ulasku Turske, te navodi riječi neimenovanog europskog dužnosnika: "Ako stručnjaci NIC-a smatraju da je Unija zanemariva veličina, zaštoonda predsjednik Bush gubi vrijeme posjetom Bruxellesu?"
Međutim, pravi test europsko-američkih odnosa bit će nastavak mirovnog procesa na Bliskom istoku, stanje u Iraku nakon ovomjesečnih izbora i, možda odlučujuće, američki pristup "iranskom problemu", ocjena je većine francuskih komentatora, koji se ipak razilaze u odgonetanju smjernica nove američke vanjskopolitičke doktrine: prema jednima, nastupa vrijeme "ofenzivne diplomacije" ( Le Monde), koja bi bila u funkciji vojnih akcija protiv "isturenih utvrđenja strahovlade" ( Bush) ili prema drugima, vrijeme multilateralizma i jačeg američkog oslanjanja na europske i druge saveznike.
Piše: Frano Cetinić