ZAGREB, 6. ožujka (Hina) - Maja Freundlich u svojoj kolumni komentira stranačku pozornicu u Hrvatskoj pa među inim pišući o oporbenoj udrugi stranaka kaže da se "nisu na izborima pošteno ponudili kao koalicija s jedinstvenim
koalicijskim izbornim programom, a nisu na izborima ni ponudili nešto jedinstveno ili gradbeno. Čini se kako njihove čelnike i ne povezuje ništa nego strastvena čežnja za predsjedničkim mjestom.
ZAGREB, 6. ožujka (Hina) - Maja Freundlich u svojoj kolumni komentira
stranačku pozornicu u Hrvatskoj pa među inim pišući o oporbenoj udrugi
stranaka kaže da se "nisu na izborima pošteno ponudili kao koalicija s
jedinstvenim koalicijskim izbornim programom, a nisu na izborima ni
ponudili nešto jedinstveno ili gradbeno. Čini se kako njihove čelnike
i ne povezuje ništa nego strastvena čežnja za predsjedničkim mjestom.
#L#
Barem dvojica ili trojica nadaju se kako će ih u kakvoj
budućoj podjeli moći unutar države, zapasti ono najvažnije, mjesto
predsjednika. Oni i nisu koalicija, a i ne nude biračima ništa drugo,
nego svrgavanje HDZ-a i Tuđmana s vlasti. Koja je zajednička praktična
ponuda Parage i Račana? Što nam se to smiješi u demokraciji u kojoj za
HDZ, s njegovih 35 posto, ni po kojoj cijeni ne može biti mjesta? 'Ne
bojte se, Hrvati, pridružite mi se, jer želim maknuti Tuđmana i želim
ja biti predsjednikom.' Znači li takav poziv išta bilo komu osim
onomu, koji želi biti predsjednikom? Što nudi osim sebe?
Nepopustljivost nije nikakva zapreka politici, ali poslije
svega što se zbilo nakon izbora, postaje nejasno jesu li doista
Zagrepčani glasovali samo za svrgavanje HDZ-a? I zašto bi to učinili?
Osim što su zbog rata, mirovine male i plaće nevelike, ima li još koji
razlog zbog kojega bi Hrvati tako pohrlili protiv stranke, koja iza
sebe ima objektivnih postignuća i pobjeda? Otkud bi došla takva
masovna i neobjektivna histerija koja bi slijepo nasrnula protiv, a
bez valjanih argumenata? Ili je doista u pitanju slatka
izborno-matematička varka, koju su zaigrali oporbeni političari?
(...) Pobirući komadiće oporbenih izjava, program oporbene
koalicije, koja zapravo i nije koalicija, mogao bi se prepričati
otprilike kao ono gore. Čini li vam se zbrkano, to je zato što on i
jest zbrkan, tj. zato što on i nije program. Koalicija, koja je to
postala tek poslije izbora, nudi nam program koji to i nije, i kojemu
je jedina misao vodilja, mržnja prema HDZ-u, i ne prihvaćanje ni jedne
HDZ-ove ponude. Od HDZ-a neće prihvatiti čak ni kandidaturu bivšega
komunističkog funkcionara u graditeljstvu, Marine Matulović-Dropulić.
Iako je ponuđena kao velikodušni kompromis, gospođa Dropulić ne može
biti prihvaćena, jer je nudi HDZ. Stranka, koja je ipak posve sama i
samostalno, bez ičije koalicijske varke, bez ičije štake, u Zagrebu
osvojila 35 posto. Čak i usprkos medijskoj galami oporbe, čak i unatoč
malim mirovinama i plaćama. No, zato oporba, čini se, objeručke
prihvaća ponudu Klausa Kinkela, koji joj, navodno jamči nastup u svima
njemačkim medijima, a ako treba i financijsku pomoć u predizbornoj
kampanji. Zar će se zagrebačke izbore osvajati preko njemačkih medija
i financija?" piše Maja Freundlich.
(Hina) dp mć
060713 MET mar 96