ZAGREB, 14. veljače (Hina) - Višnja Starešina u redovitoj kolumni 'Politički pličaci' piše o činjenici da se u arhive ugasle Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji može ući tek za dvadeset godina. Novinarka smatra da već sada,
u trenutku zatvaranja arhiva, "postoje razlozi za sumnju da će se u njima naći samo dio istine".
ZAGREB, 14. veljače (Hina) - Višnja Starešina u redovitoj kolumni
'Politički pličaci' piše o činjenici da se u arhive ugasle Međunarodne
konferencije o bivšoj Jugoslaviji može ući tek za dvadeset godina.
Novinarka smatra da već sada, u trenutku zatvaranja arhiva, "postoje
razlozi za sumnju da će se u njima naći samo dio istine". #L#
Iznoseći razloge za takvo mišljenje, novinarka piše:
"'Odlazeći, Vance je ponio sa sobom i nekoliko pisama koje je smatrao
osobnim dopisivanjem, Owen je odnio sve', kaže izvor blizak bivšoj
konferenciji. Drugi ide još dalje tvrdeći kako su nakon Owenova
odlaska i ono što supredsjedatelj nije ponio počistili odnosno
ponijeli ljudi iz britanske misije. Je li riječ o pretjerivanjima, ili
čak o lažnim informacijama, nije moguće provjeriti ni sad a neće to
biti moguće ni za dvadeset godina. No, zapravo, bilo bi jako neoprezno
od supredsjedatelja (bilo kojeg) kao i ostalih dužnosnika Konferencije
ostaviti za sobom papire koji ih možda jednog dana mogu kompromitirati
(pa makar za dvadeset godina), na temelju kojih se možda može
sastaviti neka drukčija verzija međunarodnog djelovanja na traženju
mira na prostoru bivše Jugoslavije. Ili barem pokazati što to znači
'međunarodno' u politici i tko je bliži međunarodnim funkcionerima -
država iz koje dolaze i njihova politika ili međunarodna organizacija
koju predstavljaju. I koja je bila uloga pojedinih država u pojedinim
fazama rata, odnosno mirovnog procesa.
Bilo bi čak i glupo ostaviti za sobom možda neugodne dokaze
ako nema nikakve kontrole, od strane onih kojima ne bi trebalo biti u
interesu da 'istina' bude na raspolaganju samo jednoj metropoli i da i
ovoga puta, baš kao i dosad, ona proizvodi službenu verziju i službenu
povijest. A kontrole nije bilo, od samog početka. Primjerice, ako se
Europska unija zadovoljila imenovanjem svog predstavnika za
posredovanje, ne baveći se više mnogo time kako ga kontrolirati i
prepuštajući mu da se okruži suradnicima bliskih (političkih) pogleda,
da izolira ostale (također predstavnike Unije), da sam tumači i
provodi politiku Unije (koja, doduše, nikad nije postojala kao
jedinstvena politika već kao kompromis različitih državnih politika),
ako je dobrim dijelom prepustila pojedinačnoj volji i inicijativi
mirovni proces dok je još trajao, malo ili malo više okrnjeni arhivi
samo su logična posljedica. Nakon onako ustrojene Konferencije, gotovo
neizbježna". (...)
(Hina) dp mć
140101 MET feb 96