ZAGREB, 8. veljače (Hina) - Nakon napisa u 'Glasu Istre' i još nekim novinama u Hrvatskoj o raskolu u IDS-u odnosno neslaganju pojedinih osoba iz vrha stranke, te odgovora čelnika IDS-a Ivana Jakovčića koji je te napise nazvao
'najprimitivnijim načinom pisanja', ustvrdivši 'da su za baciti u škovace' (u smeće), a novinari da su 'kvaziinformatori' i da su 'produžene ruke' nekih drugih, Andrea Latinović, među ostalim, piše:
ZAGREB, 8. veljače (Hina) - Nakon napisa u 'Glasu Istre' i još nekim
novinama u Hrvatskoj o raskolu u IDS-u odnosno neslaganju pojedinih
osoba iz vrha stranke, te odgovora čelnika IDS-a Ivana Jakovčića koji
je te napise nazvao 'najprimitivnijim načinom pisanja', ustvrdivši 'da
su za baciti u škovace' (u smeće), a novinari da su 'kvaziinformatori'
i da su 'produžene ruke' nekih drugih, Andrea Latinović, među ostalim,
piše: #L#
"Tako se, eto, i Jakovčić svrstao u one političare koji
smatraju da su bogomdani, i da su novinari kao predstavnici javnosti
naprosto njihove 'sluge' kojima se može obrisati pod kad god to
'zasluže'. Novinari su dobri dok se ne 'očešu' o njihov lik i djelo, a
ako to učine, e, onda se mijenja 'ploča'. Dok čeprkaju po problemima
drugih (po mogućnosti nek' su uvijek iz vladajuće stranke), onda
valjaju, ali kada voda više ne ide na tvoj mlin, onda se nabacuj
blatom na njih.
Novinarima se inače, čini se, ne piše dobro: ne samo da se
maksimalno obezvrjeđuje njihov rad, nego ih se pokušava čak, ako je
ikako moguće, 'deložirati' iz Sabora, dajući im za rad sobicu veličine
kuhinjske smočnice (Domljan); ne samo da im se 'u šali' prijeti
oružjem, smatrajući to očito dobrim vicem (Škegro), nego se i njihov
rad sada naziva 'smećem za koš' (Jakovčić).
Šteta za Jakovčića. Političar poznat po najčešće
konstruktivnim kritikama vladajuće stranke, u pravilu utemeljenim na
argumentima, ovaj je put promašio metu, nevješto pokušavajući kritike
na svoj račun prebaciti na cijelu stranku. Umjesto prihvaćanja
vlastite odgovornosti, uvijek je kriv 'nepoznati netko'. U ovom
slučaju - novinari.
Kad se taštini pridoda sebičnost i arogancija, nastaje
nezgodan spoj. A još je u religiji starih Sikha zapisano: 'Čovjek koji
je izgubljen u sebičnosti udavljen je bez vode, njegov je um kao žaba,
a njegovi poroci kao mulj'. Ili, kako bi se po 'naški' reklo: 'Ako
hoćeš vidjeti kakav je tko čovjek, daj mu samo malo vlasti...'",
zaključuje novinarka.
(Hina) dp mć
080751 MET feb 96