ZAGREB, 30. siječnja (Hina) - "Što će, poslije rata i srbijanske (propale) agresije na Hrvatsku, biti Hrvatska Srbiji, a Srbija Hrvatskoj: vječni neprijatelj, prvi susjed, dobri partner ili, s vremenom, možda i - najvažniji
saveznik?", pita u uvodu 'Ekonomskog brevijara' Ivo Jakovljević.
ZAGREB, 30. siječnja (Hina) - "Što će, poslije rata i srbijanske
(propale) agresije na Hrvatsku, biti Hrvatska Srbiji, a Srbija
Hrvatskoj: vječni neprijatelj, prvi susjed, dobri partner ili, s
vremenom, možda i - najvažniji saveznik?", pita u uvodu 'Ekonomskog
brevijara' Ivo Jakovljević. #L#
Objašnjavajući što je za Hrvatsku najbolje, Jakovljević se
prvo prisjeća gospodarske situacije u bivšoj Jugoslaviji i odnosa
između Hrvatske i Srbije, a potom analizira najnovija događanja,
posebice nastojanja međunarodne zajednice, i piše: "I dok s vrha
hrvatske države gotovo iz tjedna u tjedan u svijet i domaći okoliš,
stižu signali o tome da 'Hrvatska nema nijednog razloga za ulazak u
bilo kakve 'Euroslavije', jadranske konfederacije ili slične
tvorevine' (Tuđman), a iz svijeta gotovo u istom ritmu još dopiru
primisli o tome kako bi 'idealno rješenje za balkansku krizu' bilo '
bar gospodarsko povezivanje bivših jugoslavenskih republika' (prema
Brijunskoj deklaraciji iz 1991. godine), ili 'konfederativno
povezivanje svih jugoslavenskih regija' (u režiji Vukobratove
fondacije), danas i ovdje valja izričito ponoviti jedno te isto:
Hrvatska nema nijednog strategijski bitnog interesa da se ponovno
povezuje s bilo kojom republikom bivše SFRJ u neku novu federaciju,
konfederaciju ili carinsku i monetarnu uniju".
Pritom Jakovljević napominje i ovo: "No, ne treba biti osobito
naivan, pa ne vidjeti da u sjeni mirotvorne NATO-ove misije u BiH, a
usput i u Hrvatskoj, nema bar nekih naznaka 'nametanja političkog
rješenja', kojim se pomoću oružja međunarodnih snaga na tlu 'balkanske
krize', podmeće i trajno rješenje: vojni, financijski, politički i
humanitarni protektorat, kojim se, u dubokoj sjeni IFOR-a, po volji
Zapada ili čak obiju velikih sila, pokušava obnoviti jedinstvena
geopolitička cjelina na prostoru bivše SFRJ, bez obzira na formalni
naziv te nove, buduće konstrukcije.
Tom manevru, s međunarodnim pedigreom, hrvatska državna vlast
svim sredstvima mora stalno i sve glasnije govoriti svoj 'ne' jer je
na 'da' nitko nikad ne može prisiliti! Hrvatski strategijski interes
je povezivanje u zone slobodne trgovine u zapadnom smjeru, bilo sa
Slovenijom, bilo sa CEFTA-om u cjelini, bilo u sklopu Europske unije
kao najzahtjevnije zajednice. Na potezu je, dakle, hrvatska
diplomacija, koja na djelu mora dokazati da predstavlja samouvjerenu i
snažnu, mladu i prosperitetnu, novu hrvatsku državu", napominje
Jakovljević i zaključuje:
"Hrvatska i Srbija: susjedi - da, partneri - zašto ne. U tom
kontekstu je, doista, vrijeme i za potpunu normalizaciju odnosa".
(Hina) dp mć
300723 MET jan 96