ZAGREB, 14. veljače (Hina) - Komentirajući rad Međunarodnog suda u Haagu (u povodu izručenja dvojice srpskih oficira), Aleksandar Milošević piše o tome tko će još sve biti izručen tome sudu. Napomenuvši kako su presude optuženima,
ukoliko im se dokaže krivnja, pravno pitanje, upozorava kako je dovođenje, odnosno izručenje osumnjičenih - stvar političke odluke niza čimbenika. "U prvom redu to se odnosi na Vlade zemalja čije su državljani osumnjičeni za ratne zločine", piše novinar.
ZAGREB, 14. veljače (Hina) - Komentirajući rad Međunarodnog suda u
Haagu (u povodu izručenja dvojice srpskih oficira), Aleksandar
Milošević piše o tome tko će još sve biti izručen tome sudu.
Napomenuvši kako su presude optuženima, ukoliko im se dokaže krivnja,
pravno pitanje, upozorava kako je dovođenje, odnosno izručenje
osumnjičenih - stvar političke odluke niza čimbenika. "U prvom redu to
se odnosi na Vlade zemalja čije su državljani osumnjičeni za ratne
zločine", piše novinar. #L#
U slučaju Hrvatske, novinar ističe kako će pravni temelji biti
stvoreni usvajanjem zakona što ga je Vlada uputila u saborsku
proceduru, i kako je Hrvatska time "pokazala da će kao odgovorna
članica međunarodne zajednice surađivati s Haaškim sudom". Smatra kako
je nepoznanica Beograd, te Pale i Sarajevo i piše: "Milošević se za
sada suzdržano izjašnjava o radu suda, maglovito najavljuje mogućnost
izručenja Karadžića, o Mladiću ne želi govoriti, a još manje o trojici
oficira jugoarmije optuženih za zločine u Vukovaru. Bosanski Srbi ne
namjeravaju surađivati sa sudom u Haagu osim u slučaju da međunarodne
snage neke od njih uhite i pošalju u Haag, što nije isključeno, jer se
krug oko Karadžića, Mladića i ostalih zlikovaca opasno steže".
O sarajevskoj vladi, Milošević piše: "Vlada u Sarajevu spremna
je na suradnju sa sudom kada su u pitanju optuženi Srbi i Hrvati, no,
o mogućim krivcima iz redova Muslimana Bošnjaka manje je spremna
raspravljati".
Iz svega, Milošević na kraju izdvaja: "Čini se, međutim, da je
međunarodna zajednica postigla određeni politički kompromis u
određivanju političkog i vojnog stupnja odgovornosti za ratne zločine
na prostorima bivše Jugoslavije. Iz tog je kompromisa jasno da su
Karadžić i Mladić ona crta preko koje se neće ići, te da će se krivci
i među ostalima, Hrvatima i Bošnjacima tražiti od te političko-vojne
razine na dolje.
Takvo stanje stvari nameće pitanje je li riječ o pravdi ili
pragmatizmu. Dakako, u pitanju je ovo drugo. Jer, kada bi postojao
politički kompromis koji bi uključivao pravdu i pravednost, onda bi se
među putnicima u Haag našli i Slobodan Milošević i Momčilo Perišić i
bivši jugogenerali Adžić, Kadijević, Panić, ali i poneki koji sada
obnašaju visoke dužnosti u Armiji BiH. No, politički pragmatizam odnio
je prevagu nad načelima pravde i pravednosti. Ipak, prema procjenama
dobrih poznavatelja međunarodnih prava, ako se međunarodna zajednica
ne bude dalje kolebala i ustraje na podizanju optužnica protiv svih do
sada osumnjičenih, svi putovi za Haag mogli bi biti čak i zakrčeni
brojem potencijalnih krivaca. Rad Međunarodnog suda, tvrde dobri
poznavaoci, mogao bi trajati više od jednog desetljeća. Koliko će biti
djelotvoran, ovisit će i o suradnji drugih pravosudnih institucija
diljem svijeta. Hrvatska je do sada pokazla političku zrelost i
odlučnost da rad suda podrži bez obzira tko se pred njim našao u ulozi
okrivljenoga. U pravnu neovisnost suda ne treba dvojiti".
(Hina) dp mć
140100 MET feb 96