ZAGREB, 7. veljače (Hina) - "Kada je američki državni tajnik Warren Christopher, završivši posjet Zagrebu, Sarajevu i Beogradu, kao odgovorne osobe za uspješnu provedbu daytonskih sporazuma naveo hrvatskog predsjednika Tuđmana,
bosanskog Izetbegovića i srbijanskog Miloševića, slučajno ili namjerno rekao je samo pola istine. Nema sumnje, naime, da će od potpore državnih vodstava Hrvatske, BiH i Srbije ovisiti i sporazum kojeg su one supotpisnice, ali je također istina da Tuđman, Izetbegović i Milošević nisu jedini potpisnici sporazuma iz Daytona. Ima ih još, među ostalima to su najviši predstavnici SAD, Europske unije i Rusije", napominje Mate Piškor u uvodu članka uz upit: "Nisu li i oni, dakle, odgovorni za provedbu toga sporazuma, u istoj ili br približno istoj mjeri u kojoj američki državni tajnik odgovornim drži predsjednike Hrvatske, BiH i Srbije?"
ZAGREB, 7. veljače (Hina) - "Kada je američki državni tajnik Warren
Christopher, završivši posjet Zagrebu, Sarajevu i Beogradu, kao
odgovorne osobe za uspješnu provedbu daytonskih sporazuma naveo
hrvatskog predsjednika Tuđmana, bosanskog Izetbegovića i srbijanskog
Miloševića, slučajno ili namjerno rekao je samo pola istine. Nema
sumnje, naime, da će od potpore državnih vodstava Hrvatske, BiH i
Srbije ovisiti i sporazum kojeg su one supotpisnice, ali je također
istina da Tuđman, Izetbegović i Milošević nisu jedini potpisnici
sporazuma iz Daytona. Ima ih još, među ostalima to su najviši
predstavnici SAD, Europske unije i Rusije", napominje Mate Piškor u
uvodu članka uz upit: "Nisu li i oni, dakle, odgovorni za provedbu
toga sporazuma, u istoj ili br približno istoj mjeri u kojoj američki
državni tajnik odgovornim drži predsjednike Hrvatske, BiH i Srbije?"
#L#
Potvrdivši kako jesu, "iako se taj dojam ne stječe poslije
nekih poteza i odluka kojima se otežava provedba dogovorenog", Piškor
u nastavku izdvaja nekoliko primjera koji potvrđuju sumnje u
"provedivost sporazuma". Piškor izdvaja: "Da se zaboravilo što je
dogovoreno i potpisano u Parizu, svjedoči i podatak da se predstavnici
međunarodne zajednice, od Carla Bildta do generala Bertranda de
Lapreslea, susreću i pregovaraju s Ratkom Mladićem, od kojega primaju
i darove, da se Radovan Karadžić i dalje nesmetano kreće, daje izjave
i prima izaslanstva. A svaka vojna postrojba IFOR-a dužna je uhititi i
isporučiti Haaškom sudu sve osobe optužene za ratni zločin", komentira
Piškor i nastavlja:
"No, najveći dosadašnji udar daytonskim porazumima nanio je
Carl Bildt, visoki povjerenik za civilna pitanja mirovnog sporazuma za
BiH. Iako je, kako je dogovoreno u Daytonu, još prošle subote cijelo
Sarajevo trebalo doći pod nadzor Vlade Federacije BiH, Carl Bildt
odlučio je, usprkos oštrim prosvjedima sarajevske vlade, srpsku vlast
u 'srpskim' dijelovima Sarajeva produžiti za još 45 dana. A nije
bezrazložan strah da će ti isti srpski milicajci, koji su odmah uveli
policijski sat na području koje kontroliraju (premda je na snagu
stupila daytonska odredba o slobodnom kretanju), ponovno po Bildtovoj
odluci i pod pritiskom koji će on potaknuti, postati policijske snage
Federacije. Takve se ideje već sada čuju, a što takve mogućnosti nema
u sporazumu, nije važno".
Raščlanjujući tu činjenicu, Piškor na kraju napominje: "Tih 45
dana koje su Srbi dobili za dodatnu okupaciju ne bi sami po sebi
trebali biti problem kada takva odluka ne bi upozoravala da je na
djelu tiha opstrukcija Daytona, te da vojne snage IFOR-a u BiH, osim
američkih, i politika koju zastupaju i provode, nisu ništa drugo nego
preodjeveni UNPROFOR. I po svojoj neodlučnosti, i po pristranosti, i
po upornom nastojanju da se ništa što je dogovoreno ne provede do
kraja i onako kako je dogovoreno. A to je uvijek odgovaralo agresoru,
jer time čuva zatečeno stanje".
(Hina) dp mć
070707 MET feb 96