BELGIJA-LE SOIR OD 20.8.98. BREŽNJEV

BELGIJA LE SOIR 20. VIII. 1998. Bumerang Brežnjevljeve doktrine "Leonid Brežnjev nije ostavio neizbrisiv trag u povijesti. Izabran zbog svoje osrednjosti, Brežnjev je ipak označio svoje doba: ostavio je 'doktrinu' koja nosi njegovo ime. Ona je neko vrijeme određivala feudalne odnose u komunističkoj 'obitelji'. No, poput bumeranga, na koncu je bila čimbenik slabljenja SSSR-a. U stvari, Brežnjev nije ništa izmislio. Njegova je 'doktrina' samo 'teoretski' potvrdila činjenično stanje. Međutim, bila je izrečena u osobitom trenutku: nastala je iz potrebe da se 'ideološki', a posteriori opravda gušenje 'praškog proljeća'. Uvođenjem pojma 'ograničene suverenosti', proglasila je da zemlje članice Varšavskog sporazuma, vojnog saveza između satelita SSSR-a, mogu slobodno donositi odluke sve dok, kako smatra... Moskva, nisu ugrožene socijalističke tečevine, tj. sovjetski interesi. Ta je shema trebala odagnati od 'saveznika' domotužje za bilo kakvim 'proljećem' i tako omogućiti da se izbjegne opetovanje događaja iz Praga. Tenkovi u Pragu najavili su 'bratskim zemljama' SSSR-a da Moskva više neće podnositi nikakve eksperimente koji bi mogli dovesti u pitanje njezinu prevlast na istoku. Naime... Nakon upada sovjetskih tenkova u Berlin 1953. i pokolja u Budimpešti 1956., gušenje 'praškog proljeća' 1968. bio je treći udarac koji je trebao uništiti težnje okupiranih naroda u srednjoj Europi. Svi su dali odgodu SSSR-u. Nitko nije sačuvao komunizam. Naprotiv. Kada je došao Gorbačov, mogao je samo utvrditi slom: SSSR ide prema imploziji, njegov gospodarski sustav propada, njegova je ideologija šuplja. Sovjetska je velesila izgubila hladni rat. Gorbačov je svjestan svega, zna da se po svaku cijenu mora naći izlaz. U pitanju je bila sudbina SSSR-a. Prekasno. Sustav se više ne može reformirati. 'Brežnjevljeva doktrina', kredo sovjetskog imperijalizma, bila je jako odgovorna za te prilike. Kada se 1989. Zid srušio, Moskva mora utvrditi da njezin 'prostor' nisu činili saveznici, već vazali, da je taj prostor bio na okupu ne zbog interesa (da se i ne govori o prijateljstvu i ideologiji), već zbog straha. U tom, vrlo teškom, trenutku svoje povijesti, sovjetska je Rusija bila osamljena, zaboravljena od saveznika iz 1968. i okružena mržnjom i prezirom. Kao i u carsko doba, carstvo je proždrlo sovjetsku Rusiju. Je li demokratska Rusija to shvatila? Nije lako osloboditi se nasljeđa kao što je nasljeđe SSSR-a: Čečenija, neprihvaćanje neovisnosti Ukrajine i ucjena baltičkih zemalja svjedoče o tomu. Međutim, samo ruska demokracija može donijeti nadu. Bez obzira na nepovjerenje koje mogu izazvati, Boris Jeljcin i njegova reformatorska momčad jesu takva nada. Ne znamo hoće li uspjeti, ali to je prvi put da poglavar ruske države razumije da se s robovima mogu graditi piramide, ali ne i računala. U Rusiji i oko nje", piše Paul Mathil. 210109 MET aug 98