FRANCUSKA-LE MONDE OD 5.8.98. PAPA

FRANCUSKA LE MONDE 5. VIII. 1998. Vjera i zakon kako ih shvaća Ivan Pavao II. "Čini se da je, kao i prije sto godina, Katoličku Crkvu zahvatio sindrom 'modernizma'. 1864. Papa Pio IX. objavio je Syllabus ili 'katalog grješaka suvremenog svijeta' u kojemu je a priori na stup srama bila pribijena većina liberalnih ideja XIX. stoljeća: sloboda tiska i savjesti, posvjetovljenje institucija, narodna prosvjeta, racionalizam, pravo na neposluh zakonskim vlastima itd. 'Tvrdi' su likovali. Osude su pljuštale pod Piom X. početkom XX. stoljeća i pod Piom XII. prije prekretnice II. Vatikanskog koncila (1962 - 1965.) koji rehabilitira teologe reformatore (Congar, Chenu i dr.) i daje pravo građanstva novim idejama kao što je sloboda vjerske savjesti i ekumenizam. Usred ljeta, gotovo krišom, proglasiti uredbu koja bi mogla biti nepopularna, znači priznati svoju slabost. No upravo je to učinio Vatikan objavivši kratku Papinu izjavu kojom se u Kanonski zbornik, tj. opći zakon Katoličke Crkve, uvode dvije dopune. Iza naočigled tehničke preradbe tekstova priprema se teološka revolucija. Sam naziv motu propria Ivana Pavla II - Za obranu vjere (Ad tuendam fidem) - je čitav program. On potvrđuje tezu o zatvaranju sustava katoličke vjere na pragu 2000. i neizbježnim promjenama koje će se dogoditi nakon ovog pontifikata. Riječ je o uzakonjenju pravila koja su već postojala u novom pojmu 'prisege' koji je 1989. nametnut teolozima i svima onima koji u Crkvi poučavaju. Papin je cilj, kako sam priznje, bio da katolike zaštiti od 'grješaka' koje su počinili 'neki vjernici i oni koji se bave teološkim disciplinama'. Članak 750 Kanonskog zbornika određuje da 'odlučno treba prihvatiti i zadržati sve vrijednosti koje neopozivo predlaže crkveni magisterij u svezi s vjerom i običajima (...) Onaj tko ne prihvaća neopozivost ovih tvrdnja suprotstavlja se doktrini Katoličke Crkve.' Kao da prijetnja nije bila dovoljno jasna, članak 1371. Zbornika, u dopunjenoj inačici, kaže da će oni koji ne budu poštovali ove odredbe 'biti kažnjeni pravednom kaznom'. (...) To je izazvalo pravu buru u teološkim krugovima u Njemačkoj i Francuskoj. Takvo je stajalište 'duhovno i teološki neodrživo', primijetio je u tjedniku 'La Vie' ('Život') isusovac Paul Valadier. Kritički raspoloženi teolozi podsjećaju da je Crkva često morala mijenjati stajališta i da su istine koje su se do jučer smatrale 'neopozivima' - koje su Galileja dovele pred sud Inkvizicije! - više bile povijest i znanost trenutka, nego kršćanska vjera. (...) Žele li Ivan Pavao II. i kardinal Ratzinger 'zatvoriti' sustav, raspršiti sve reformatorske snove i suziti manevarski prostor svojih nasljednika? Čuju se kritike. Ova preradba kanonskih tekstova znači prije neku vrstu zbunjenosti crkvenog vrha evolucijom koja se odnosi na same katolike. Većina socioloških istraživanja zapravo pokazuje da su vjernici sve više skloni da sa skladišta istina koje propovijeda njihova Crkva odaberu ono što im se sviđa. Suzdržanost koju očituju glede moralnih norma i vjerskih istina koje im se nameću znači sve veće traženje samostalnosti i slobode. Trenutno se skretanje nipošto neće moći zaustaviti nasilnim mjerama, pozivom na poslušnost, niti prijetnjom kaznom", kaže se u napisu Henrija Tincqa objavljenom na prvoj stranici lista. 060202 MET aug 98