ASMZ-NASILJE ISPOD PRAGA RATA-VII/98.

ŠVICARSKA ALLGEMEINE SCHWEIZERISCHE MILITAERZEITSCHRIFT srpanj/kolovoz 1998. Nasilje ispod praga rata - veliki izazov "U raspravi o nasilju ispod ratnog praga (Low Intensity Conflict/LIC) ovaj će članak pozornost usmjeriti na još ne potpuno razjašnjena područja. Poslije pregleda problemskog kruga LIC, trebaju biti dani zamišljeni sudari za vođenje i izobrazbu pješaka u teritorijalnoj pukovniji. Taj se rod oružja konkretnim mjerama može bolje opremiti za buduće zadaće u okolišu LIC-a. Ako se pokuša definirati nasilje ispod ratnoga praga, to obično svršava u nabrajanju različitih pojavnih oblika. Nasilje nije razgraničeno od rata time što se u primjeni sile ne ubija, odnosno nema opasnosti od ubijanja, nego u vođenju kao i u stupnju njegove organizacije. Nasilje je obilježeno malo planiranim, često afektivnim istupom. U primjeni sile u neratnom obliku radi se više o osobnim, individualnim motivima nego o (među)društvenim problemima koji se među ostalim pokušavaju riješiti i silom oružja. Tako se mogu razlikovati rani stupnjevi eskalacija nasilja ispod praga rata, time što se kategoriziraju nasilna djela po broju izravno pogođenih kao i motivi prouzročitelja. Nasilje je specifičan oblik agresije, kojoj je cilj oštećenje objekta ili osobe. Uglavnom se primjenjuje kombinacija više oblika nasilja istodobno, tako da se brišu granice između nasilja, terorizma, gerile, građanskoga rata i rata. Značenje nasilja ispod praga rata kao oblik sukoba ne može se ocjenjivati samo po broju žrtava, nego i po postizanju političkih ciljeva. Agresija je normalna i svenazočna u životinjskom svijetu. Samo su specifične okolnosti naše evolucijske povijesti stvorile ono što općenito razumijemo kao rat. Klasični konvencionalni rat današnjih oblika obilježen je kako slijedi: -službeni nadzor rata Haaškim pravom i Ženevskim konvencijama -oružane snage u državnom sustavu, opremljene simetričnim oružjem -uporaba i zadržavanje simbola poput nosača zrakoplova, tankova ili borbenih zrakoplova za demonstraciju sile i želje za obranom Neka obilježja ukazuju na to da stanovita oružja i načini postupka u vođenju rata sežu do korijena intraspecifičnih agresija i uobičajene borbe koja izbjegava ranjavanja. Antagonisti u LIC-u se naprotiv bore asimetričnim sredstvima i postupcima. Pobunjenici se uglavnom oslanjaju na oružje koje se može kupiti u trgovinama, poput prijenosnog probojnog i proturaketnog oružja kao i na opće dostupne sirovine za proizvodnju improviziranog oružja i eksplozivnih tijela. Etablirana sila se ipak oslanja na arsenal i postupak koji je podešen odnosno razvijen za konvencionalan, simetrično izložen rat - država protiv države. Faze nasilja 1. Agitprop i organizacija Cilj je da se u masi razvije revolucionarna svijest i da se potakne na sudjelovanje u borbi protiv tlačenja. Istodobno treba pridobiti simpatizere i pomagače te treba ustrojiti tajne revolucionarne ćelije. 2. Ulični nemiri Organiziraju se prosvjedi i sve su češći kao izraz sve većeg nezadovoljstva. Skupovi se pretvaraju u pobunu. Dolazi do uličnih pokolja s državnim čuvarima reda - koji su u opasnosti da pod pritiskom mase izgube nadzor. Redarstvo i vojska koja žuri u pomoć djeluju represivno, što polarizira javno mišljenje. 3. Zastrašivanje Osobe ciljevi zastrašivanja su pripadnici redarstva, ljudi iz vlade i javne osobe koje se izjašnjavaju za akciju policije i vojske. Oni i njihovi srodnici su ugorženi, mučeni ili napadnuti. Izjavljeni cilj je pritom prešutni sporazum uzajamnog živi i pusti živjeti. 4. Terorizam Terorizam želi stvoriti klimu kolapsa kako bi pučanstvo izgubilo povjerenje u redarstvo, vojsku i na posljetku u državu. To oduzimanje povjerenja se stvara time da se zakon učini neprovedivim. Svjedoke, porotnike i suce odnosno tužitelje zastrašuju, prijete im, otimaju ih ili čak ubijaju. Na taj način treba spriječiti pogođene i ostale da svjedoče. To vladu prisiljava na izdavanje nužnih zakona koji joj primjerice dopuštaju da osumnjičene osobe uhiti bez optužbe ili da osobe osude na temelju izjava svjedoka koje ne saslušavaju na sudu. Takvo smanjivanje prava na slobodu dalje potkopava povjerenje naroda u pravnu državu i njezin pravorijek. Iako su čuvari reda nazočni, od straha pred represijama prave se slijepi i nijemi na akcije terorista. Svoju djelatnost zaštite čak sasma napuštaju stanovitih dana i noći. Zbog straha za vlastiti život, dijelovi pučanstva prihvaćaju se samopomoći i uzimaju zakon u svoje ruke. Spremno prihvaćaju ponuđenu ruku spasa, bilo da je to vojna hunta ili organizirana revolucionarna stranka koja ne obećava da će stvoriti ni mir ni red. Jer preživljavanje obitelji važnije je od politike. 5. Gerila i građanski rat Dobro etabliranom bazom organizirani revolucionarni pokret može dopustiti eskalaciju sukoba u vođenje gerilskog rata a kasnije i u građanski rat. Pritom osiguravaju pobunjenička područja u kojima je potkopana vlast države. Lokalnom će redarstvu najprije izmaknuti djelotvornost sporazumom živi i pusti živjeti a kasnije konačno protjerati. U tim 'oslobođenim' područjima vlada zakon revolucionara i služi kao temelj za daljnji tijek kampanje. Ako se različita oslobođena područja mogu obuhvatiti u jedno jedinstveno područje, tamo se može otvoreno proglasiti pobunjenička vlada, unovačiti dovoljno velik broj vojnika i izgraditi sigurnost. Kasnije se može prijeći na otvorene vojne akcije protiv državnih oružanih snaga. Gerilski se rat tako pretvara u građanski rat. Budući da se namjera destabilizacije sastoji u tomu da se potkopa državnopravnost, svako vlastito djelovanje mora biti u okviru zakona. Protiv vojnika, grupacija i građanske obrane koji uzimaju zakon u svoje ruke kako bi se terorom svladao teror, mora se postupiti rigorozno. Ako je zajamčena državnopravnost, može se postupiti protiv uzurpatora. Pritom se pretežno radi o zadovoljenju potreba sigurnosti i o pribavljanju informacija. Da bi se došlo do informacija o protivniku, njegovim simpatizerima i skrovištima, mora se spremnima na suradnju i njihovim obiteljima zajmčiti sigurnost. Povjerenje u državne institucije ponovno raste tek kada obrambeno pješaštvo i druga sigurnosna tijela neprekidnom nazočnošću i uspješnim posredovanjem u narodu ponovno stvore osjećaj sigurnosti. Kad je ponovno zadobiveno povjerenje pučanstva, vrijedne informacije dolaze same. Tako se jača uzajamno djelovanje sigurnosti i informacija, pozitivno sve dok se podzemnom pokretu ne oduzme baza a nasilje zaustavi ispod praga rata. U svjetlu nasilja ispod praga rata proizlazeće egzistencijalne prijetnje, postavlja se pitanje može li se, odnosno mora li se odgovornost za akcije s ciljem osiguranja opće egzistencije u svim slučajevima prepustiti nadležnim civilnim lokalnim ili regionalnim vlastima. Jer s jedne im strane nedostaje potrebna operativna izobrazba. S druge strane baš nadležna civilna vlast od stanovitog stupnja eskalacije LIC-a zbog protivničkih zastrašivanja više nije dostojna povjerenja odnosno nije više kadra u potpunosti snositi svoju odgovornost. Ako se postigne onaj sinergični učinak koji se može postići jedino istodobnošću, kreativnošću, dubinom akcije, povezanošću i jedinstvenom ciljanom sviješću iznad svih razina sukoba, akcija se ne smije jednostavno zaključiti na operativnoj ili strategijskoj razini a njezino izvođenje zatim odrediti na taktičkoj razini. Tako se pojedine bitke mogu dobiti zahvaljujući isključivo sjajnoj taktici. No bez zajedničkog, kognitivno izrađenog ciljanog usmjerenja, i nizanje taktičkih uspjeha može dovsti do operativnih poraza i na posljetku odvesti u slijepu ulicu. Ako se kampanju želi uspješno dokončati, mora se na svim razinama na svakom stupnju koji vodi do postizanja cilja djelovati na međusobno usklađen način. Ako se dakle na umu ima primjena obrambenog pješaštva u stanju ispod praga rata, načelo subsidijarnosti može vrijediti samo ograničeno. Jer uz sve jaču politički motiviranu organiziranu eskalaciju nasilja ispod praga rata, odgovornost za akciju mora biti na barem operativnoj ako ne čak na strategijskoj razini. Na taktičkoj razini vojska mora učiti kako na području akcije dovesti pod jedinstvenu zapovjednu silu postojeća civilna kao i paravojna sredstva. Pri tomu se u prvom redu radi o razumijevanju podataka i njihovoj obradbi u svrhu dobivanja informacija glede taktičkog postizanja cilja. Istodobno treba zahtjevima LIC-a prilagoditi organizaciju postrojba i formacija i dodjelu sredstava. Tako su osim stručnjaka za eksplozive, stručnjaka na području psihološkog vođenja rata, već na najnižem taktičkom stupnju potrebni i stručnjaci za pribavljanje informacija odnosno njihovu obradbu. Neizbježno je i školovanje svih časnika u tehnici vođenja razgovora. Na području borbene tehnike važno mjesto ima razmjer primjene sile. Za razliku od konvencionalno otvorenih oružanih sukoba dviju država, u LIC-u treba svladati protivnika kojeg se od civilnog stanovništva ne može razlikovati po odori ili javnom nošenju oružja. Da ne bi nastradali nevini,da se ne bi pokrenula spirala esklacije nasilja čime bi se išlo na ruku protivniku, protusilu teba primijeniti ciljano i dozirano - uz potporu psiholoških sredstava borbe. Razmjer primjene protusile postiže se takozvanim 'rules of engagement', pravilima angažmana poput naputaka o uporabi paljbenoga oružja, pravilima ponašanja ili naputcima o uporabi nesmrtonosnog oružja kao i školovanim i stanju odgovarajućim ponašanjem svakog čovjeka u obrani. Treba dobrano uzeti u obzir da je ograničavanje primjene sile protivno prirodi vojnika. Osobito kad se jedna strana bori konvencionalno a druga naprotiv prikriveno - dakle kad u postupku vojske i potencijalnog protivnika postoji asimetrija. Da bi akciju politički potpomogao narod, temeljno je točno se pridržavati pravila postupka - unatoč protivničkim provokacijama i podmuklim nasiljima. Vlastito ograničavanje sile može se provesti samo u jedinicama u kojima se živi, traži i provodi željezna stega. Navedeno pokazuje da je u izobrazbi postrojba obrambenog pješaštva nužan ispravak smjera. Težište izobrazbe postrojba osim već navedenog standardnog ponašanja u zaštiti objekata mora se prebaciti na pojedina područja koja su inače ograničena na bojno pješaštvo: -ophodnja na otvorenom, nadvišenom i prekritom terenu -vatra i pokret -postavljanje zasjede -napadajna tehnika -navalni i obrambeni boj na nadvišenom terenu -ponašanje u protivničkom vatrenom napadaju (bojni susret) Odvraćanje samom nazočnošću nije dovoljno. Jer da bi se bez otvoreno pokazane želje da se zaštiti stanovništvo uspješnim akcijama dalo važnost i vjerodostojnost, u LIC-u inicijativu ne treba prigrabiti i na posljetku je uspješno završiti. Vojnici koji ne znaju reagirati na vatru strijelca iz zasjede; koji su uništeni u ophodnji u protivničkom vatrenom prepadu; koji ne znaju zauzeti protivničko sklonište ili koji ne mogu braniti vlastiti položaj: ti svojoj glavnoj zadaći 'zaštiti stanovništva' nisu dorasli i time gube povjerenje stanovništva kao i odvraćajući učinak. U akciji protiv nasilja ispod praga rata pojedini je vojnik pod golemim duševnim pritiskom. Taj duševni pritisak stvara osjećaj vlastite izloženosti i svijest o mogućnostima protivnika. Time, osobito u paru s traumatskim doživljajima tijekom neke akcije, izazivaju se psihičke reakcije na borbu. Dosljednom i sustavnom naknadnom razradbom akcije (After Action Review) istodobno se prate tri cilja: -smanjenje posttraumatskih opterećenja -neprekidno učenje i poboljšanje vlastite doktrine akcije -stalno pribavljanje obavijesti Debriefing nastavljen na akciju smanjuje dakle posttraumatska opterećenja i daje nove spoznaje o protivničkoj doktrini i valjanost vlastitog postupka u akciji. Samo se tako može vlastita primjena sredstava u postupku odnosno vlastiti postupci prilagoditi sredstvima koja su na raspolaganju za postizanje postavljenih ciljeva. Povijest evolucije čovjeka postojano je obilježena vremenom lovca i skupljača. Uspješan lov na veliku divljač zahtijevao je od čovjeka sućut, planiranje, koordinaciju i djelotovorno oružje. Iskustvo zajedničke agresije u lovu stvorilo je zajednicu. Pokazuje se da je bojna djelotvornost u bitci ovisna o uzorcima ponašanja poput nepotizma, kohezije skupine pri suočavanju s opasnošću, agresivnom ponašanju i u sklonosti ubijanju. Ti su se uzorci razvili u našoj ranoj evolucijskoj prošlosti. Oni su prilagodbe koje su selekcijom prešle u naš genetski pool. Ipak je iz toga ponajprije specifično okružje i određena socijalizacija oblikovala onaj oblik spora koji danas razumijevamo pod pojmom klasičnoga rata" - piše profesionalni časnik Christoph Abegglen. 190125 MET aug 98