THE WASH. TIMES - JE LI GEORGE ORWELL 'ODAVAO IMENA'

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 5. VIII. 1998. Je li George Orwell 'odavao imena'? "Ako ijedan od velikih ideologa hladnoga rata mirno počiva u svome grobu, mislim da je to George Orwell. No, on se vratio u velikom, nelaskavom stripu na uvodnoj stranici 'The New York Timesa'. Nekoliko dana nakon toga uslijedio je niz vatrenih pisama uredniku od kojih mi je najdraže pismo profesorice povijesti na sveučilištu Yeshiva Ellen Schrecker koja tvrdi 'Kad već ponovno razmatramo američki komunizam i protukomunizam, zar ne možemo priznati da su obje strane bile u krivu?'. "Razumnog tona, njezin prijedlog čini se prilično promišljen - pod uvjetom kad bi ona i njoj slične gđice Schrecker prihvatile da svoje dane prožive u totalitarnoj državi poput bivšeg Sovjetskog Saveza, u kojem su ne samo 'odavana imena' već i ubijeni deseci milijuna njegovih državljana. Začudo, primjetio sam da niti jedna, ponavljam niti jedna, od tih 'obje strane su u krivu' osoba nikada nije to izabrala," piše Richard Grenier. "Sada se često govori (i ja sam to govorio) da pobjednici pišu povijest. Pokojni Sir Isaiah Berlin kao očit primjer toga navodio je sljedeće - da je Napoleon pobijedio u bitci kod Waterlooa i dalje vladao Europom, njegov bi položaj u povijesnim knjigama bio u najmanju ruku drugačiji. Želim, naime, reći da su američki intelektualci, a njihov se utjecaj proširio preko američkih sveučilišta, vrlo čudna povijesna anomalija. Amerika i njezini saveznici trijumfirali su u hladnome ratu kao što je rijetko kada prije netko trijumfirao, a ipak mnogi američki intelektualci šire znatan dio službene propagande naših bivših smrtnih neprijatelja. Komunisti su zagovarali utopijsku doktrinu koja ne postoji, nikada nije postojala i nikada neće moći postojati. Unatoč tomu, u dalekoj, provincijalnoj Americi, čiji su intelektualci bili odvojeni od borbe na život ili smrt koja je proždirala svijet, čuli su se slabašni, tugaljivi glasovi da ne bi smjeli ići predaleko. Napokon, zar Joseph McCarthy nije bio jednako loš kao i Staljin? Ili gotovo jednako? Značajan dio Hollywooda - tada vrlo malen, ali je otada preplavio čitavu filmsku industriju, bio je i još uvijek jest smiješan primjer takvog razmišljanja. Proputovao sam čitav svijet, komunističke zemlje, zemlje sa snažnim komunističkim strankama, zemlje s ljevičarskim socijalističkim strankama i zemlje na prvi pogled bez ikakvih ideoloških sklonosti i nikada nisam čuo da se 'odavanje imena' smatra važnim političkim pitanjem.(...) (...) Ovu novu fazu proučavanja djela Georga Orwella prouzročilo je nedavno objavljivanje u Londonu izbora iz njegovih osobnih dnevnika. Pročitao sam sve njegove dnevnike i sve njegove knjige, a sada se njegovi dnevnici s užasom optužuju zbog antisemitističkih i antihomoseksualnih 'prizvuka', iako bi bilo teško pronaći pisca iz tih prošlih vremena punih kušnji bez ikakvih 'prizvuka'. Antisemitizam T.S. Eliota i njegov prezir prema svemu irskom očiti su i bolni i u njegovim ih djelima može vidjeti svatko. Velika optužba protiv Orwella je da on propagandnoj službi britanskog Foreign Officea poslijeratnih 40-ih godina odavao imena britanskih intelektualaca za koje je smatrao da su toliko očarani Sovjetskim Savezom da su izgubili svoju političku neovisnost i da više ne mogu pisati za britansku propagandu. Nije se zauzimao za oduzimanje njihovih prava već je samo preporučao da ih se ne rabi kao pisce britanske propagande. Ali on je odavao imena! Kako pokvareno. Duhovni predak istrage 'odavanja imena' bio je engleski romanopisac E. M. Forster koji je objavio zbirku eseja 'Two Cheers for Democracy'. U jednom eseju je napisao: 'Kad bih morao birati između izdaje domovine i izdaje prijatelja, nadam se da bih imao petlje izdati domovinu'. To je jedna od najvećih gluposti koju sam ikada pročitao. Uzmimo kao primjer vrlo ekstremni slučaj. Recimo da se u vrijeme Manhattan Projecta taj vaš prijatelj nekako domogao tajne nuklearne bombe i da ju je namjeravao proslijediti Sovjetskom Savezu. Vjerni vašoj tajnoj prijateljskoj vezi, vi ga niste odali FBI-u i nekoliko mjeseci kasnije Sovjeti su bacili nuklearnu bombu na New York. Zar bi se tada osjećali moralno i puni vrlina, toplo pri srcu i sasvim zadovoljni samim sobom? Da slušate moralne budale iz Hollywooda, zaista bi se tako i trebali osjećati jer to je bila svrha okupljanja prije nekoliko mjeseci u Motion Picture Academy of Arts and Sciences pod nazivom 'Hollywood se sjeća crnog popisa' tj. onih holivudskih komunista koji nisu željeli 'odavati imena'. Prisjetite se, New York bi bio spaljen, a milijuni vaših sunarodnjaka bi bili mrtvi ili bi umirali u užasnim mukama, ali vi niste izdali prijatelja niti ste 'odavali imena'. Zar to i nije bila svrha?", zaključuje Grenier. 060152 MET aug 98