US IHT 18. - 19. VII. LEVINE TRŽIŠNO GOSPODARSTVO

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 18./19. VII. 1998. Čuvajte se monoteizma kad se radi o tržištu "Poput većine bogova, Tržište (svjetsko gospodarsko božanstvo s kojim ulazimo u novo tisućljeće) ima složenu osobnost. Bolje će biti da ju shvatimo prije nego što uništimo sve druge idole. Monoteistično gospodarsko obožavanje u stanju je svijet odvesti u propast", piše bivši zamjenik upravitelja američkog kongresnog ureda za proračun, od 1975. do 1979., Robert A. Levine. "Kao prvo, poput rimskoga boga Janusa, tržište ima dva lica: slobodno tržište i globalno tržište. Uvjerenja o slobodnom tržištu zaista imaju vjerske aspekte; to je stanje božje milosti kojem treba težiti. Njihovi akoliti tržište tretiraju kao jedino pravo božanstvo, no tržište se bolje slaže s panteistima. Globalno tržište nije toliko težnja, koliko ograničenje drugih težnji. I slobodno i globalno tržište ograničeniji su nego što to poklonici vjeruju. Adam Smith je tvrdio da slobodno tržište omogućuje najuspješniji mehanizam za alociranje resursa (rada, kapitala, sirovina) za proizvodnju roba i usluga, a za zadovoljenje ljudskih želja. To djeluje bolje od sustava u kojem javne vlasti diktiraju cijene, količine i izbor proizvoda. Smith je bio u pravu: sve sumnje su raspršene nakon golemih neuspjeha planskih gospodarstava, od istočne Njemačke do sjeverne Koreje i srednje Afrike. Djelotvornost slobodnoga tržišta prijeko je potrebna za opći prosperitet i gospodarski rast. No to je tek u ograničenoj mjeri točno. Kao prvo, ideal općeg prosperiteta mora se uravnotežiti s katkad sukobljenim idealima 'poštene' raspodjele plodova tog prosperiteta između ljudi i zemalja, i ravnoteže između proizvoda koji se rabe privatno i javnih dobara i usluga, poput obrane, čistog zraka i obrazovanja. Nadalje, iako je slobodno tržište potrebno za rast, nije i jedino što je potrebno. Teoretski, slobodna tržišta raspodjeljuju prihode dostavljačima rada, kapitala i drugih resursa, a prema doprinosu koji oni daju proizvodnji. To se može smatrati poštenim, a ako jest, tu rasprava završava. Takvo određenje toga što je pošteno ne temelji se na ekonomiji, iako to neki ekonomisti jednostavno pretpostavljaju. Poštenje se određuje moralnim konsenzusom. Svako slobodno tržište iz stvarnog svijeta prihode raspodjeljuje veoma nejednako. Način na koji se prihodi raspodjeljuju u većini se zemalja drži nepoštenim. Ako je tako, demokratska politika (i sama neka vrst tržišta) ima pravo promijeniti raspodjelu porezima i povlasticama, čak ako to može smanjiti ukupni proizvod zemlje. Usredotočenost na raspodjelu prihoda jedan je razlog velike nezaposlenosti u Europi, jednako kao što je usredotočenost na ukupni nacionalni proizvod jedan razlog strašnog siromaštva nekih Amerikanaca. U oba slučaja, izbor između ukupnog proizvoda i raspodjele prihoda tema je političkih rasprava. To je slučaj i s izborom između privatne i javne potrošnje, poput obrane i obrazovanja, te dijeljenja troškova onečišćenja poput smoga. Nadalje, povijest je pokazala da slobodna tržišta proizvode nejednak rast u vremenu. Takva grbavost donijela je veliku depresiju kao i neke manje depresije. Dva najveća ekonomista dvadesetog stoljeća bavila su se tim problemima. John Maynard Keynes tvrdio je da državna intervencija, uključujući i proračunski manjak, može pomoći u rješavanju nezaposlenosti; neuspjeh da se pokuša intervenirati na taj način još je jedan razlog europske nezaposlenosti. Joseph Shumpeter smatrao je da gospodarski rast proizlazi iz valova tehnoloških inovacija, a valovi imaju svoje najniže točke, kao i vrhove. Možda smo sad na usponu prema najvišoj točki vala zbog informatičko/elektroničke revolucije. Jednom ćemo morati dostići tu točku i početi se spuštati prema dnu. Schumpeter je vjerovao da slobodno tržište ohrabruje takav rast. (...)'No', tvrde mnogi koji prihvaćaju tu verziju vjere slobodnog tržišta, 'tržište je postalo globalno. Priljev kapitala i informacija ne može se nadzirati; jeftina radna snaga u nerazvijenim zemljama neizbježno će nadomjestiti skup rad na bogatom Zapadu. Ne možemo nadzirati djelovanje svjetskog tržišta, čak i kad bismo htjeli. Za siromašne zemlje, to je blizu apsolutnoj istini. To pokazuje gospodarska nesposobnost jugoistočne Azije da se odupre globalnom tržištu. No ta tvrdnja ne vrijedi jednako za velike i bogate, kao i za siromašne i malene. Sjedinjene Države mogu se oduprijeti - uz trošak. Možemo očuvati poslove u automobilskoj industriji, na uštrb poslova u izvoznim industrijama i viših cijena za američke kupce automobila. Za to možda postoje valjani društveni i politički razlozi. Što se velikog dijela naših ulaganja u kapital tiče, možemo prestati ovisiti o inozemnim uštedama. Tad ćemo morati sami štediti više a trošiti manje. To nas neće odvesti u siromaštvo; to će nas tek usporiti. Možemo birati. Isto je istina za Europu, omogući li joj Europska monetarna unija zajedničko djelovanje. To bi moglo biti točno i za Japan: čak i ekonomisti koji su inače vjerni slobodnom tržištu, Japanu govore da se počne više oslanjati na vlastitu potrošnju, a manje ovisiti o globalnom tržištu. Jugoistočna Azija, kao ni Rusija, ne mogu birati; Zapad mora odlučiti koliko će im pomoći. Ne pružiti pomoć moglo bi izazvati bijedu, daljnje izvlačenje globalnog tržišta iz naših gospodarstava i nestabilnost, koja posebice zabrinjava u zemljama s tisućama nuklearnih bojevih glava. Ipak, možemo birati. Ekonomisti ne nude apsolutne istine. Slobodno tržište središnji je mehanizam; globalno tržište igra ograničavajuću ulogu, unutar koje će se donositi mnoge političke odluke. No ne postoji samo jedan bog." 200325 MET jul 98