US WASH. P. 28. VI. CLINTON I BLAIR

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 28. VI. 1998. Clinton i Blair razmatraju 'treće rješenje' "Predsjednik Clinton i britanski premijer Tony Blair pokušavaju svoju političku strategiju 'trećeg rješenja' pretvoriti u međunarodni pokret, koristeći se činjenicom da velik broj zapadnih vlada nadziru stranke centra i ljevice", piše Thomas B. Edsall. "Njihov je cilj dati službeni smjer općoj sklonosti liberalnih, laburističkih i socijalističkih stranaka da odbacuju vladino vlasništvo nad glavnim industrijama, a čiji porezni programi i programi potrošnje agresivno traže način za preraspodjelu prihoda. Blair i Clinton sastali su se ove godine dvaput, jednom u ovoj državi i prošli mjesec u Engleskoj, da bi razmotrili takozvanu strategiju trećeg rješenja koje nije ni tradicionalno desničarski niti ljevičarski pristup vladanju. Clinton je o tom predmetu razgovarao i s talijanskim premijerom Romanom Prodijem u svibnju te 7. lipnja na sastanku s brazilskim predsjednikom Fernandom Henriqueom Cardosom. Iako poriču skoro stvaranje organizacije, neki sudionici rasprava navješćuju da će njihov dugoročni cilj biti uspostavljanje srednje pozicije između ljevičarske Socijalističke internacionale i desničarske Međunarodne demokratske unije. Mogući službeni pokušaj da se takva organizacija ili tijelo utemelji dogodio bi se nakon njemačkih izbora u rujnu. Ukoliko pobijedi kandidat socijalnih demokrata Gerhard Schroeder, njemačko će vodstvo pomoći Clintonu i Blairu da se suprotstave dijelu tihe oporbe u francuskoj i portugalskoj ljevici. Umjesto izravne državne intervencije, Clinton i Blair promiču jednu verziju politike liberalne ljevice, koja se zalaže za strategiju konkurencije i slobodnog tržišta, koristeći se istodobno vladom za zaštitu onih koji su najmanje pripremljeni na život bez pokroviteljstva socijalne države. 'Prvi put u ljudskoj povijesti', izjavio je Clinton prošli mjesec prigodom 50. godišnjice Svjetske trgovinske organizacije u Ženevi, 'zaključena je rasprava o tome što je bolje, slobodno poduzetništvo ili državni socijalizam. Narodi svih kontinenata žele se priključiti sustavu slobodnog tržišta.' Clinton je ustvrdio da su vladine obveze 'putem zaštite okoliša, potrošača i radničkih standarda osigurati da se živahna gospodarska konkurencija među državama nikad ne pretvori u utrku do dna. Morali bismo doći na viši, a ne na niži stupanj.' Blair kaže da je sadašnja politička ravnoteža 'povijesna prigoda, i mi ju koristimo. Mi uzimamo povijesne vrijednosti ljevice - našu dugotrajnu predanost poštenju, demokraciji i slobodi - te ih primjenjujemo na novi svijet dinamičnih tržišta.' (...) Stalan rast međunarodne gospodarske konkurentnosti - globalizacija - suočio je demokratsku stranku Sjedinjenih Država, kao i socijalističke i socijalne stranke Europe i šire, s dilemom dugom tri desetljeća. Te stranke u zadržavanju potpore radničke klase i siromašnih glasača ovise o visokim nadnicama, prosindikatskoj politici i socijalnoj skrbi (a u nekim slučajevima i državnom vlasništvu). Suočene s konkurencijom slabo plaćenih zemalja, političke stranke centra i ljevice imaju ozbiljne poteškoće u održavanju potpore za politiku koja se drži preskupom u međunarodnoj borbi za tržišne udjele. 'Nedavni potezi socijalističkih, socijalno - demokratskih i laburističkih stranaka u svijetu' pokazuju da 'nijedna od njih nije socijalistička ... Nijedna od važnih ljevičarskih stranaka ne zagovara državno vlasništvo niti sveobuhvatnu politiku redistribucije koja uključuje progresivne poreze' pišu Seymour Martin Lipset i Gary Marks u 'To se ovdje nije dogodilo: neuspjeh socijalizma u Americi.' 'Britanski izbori u svibnju 1997. donijeli su pobjedu laburističkoj stranci, koja je odbacila svoju povijesni naglasak na javno vlasništvo. Ti izbori zapravo zaključuju stoljeće socijalističkih napora da se elimira privatno vlasništvo u Europi. Stranački vođa, Tony Blair, namjerno se zalaže za slobodno tržište', pišu Lipset i Marks. Clintonova i Blairova metoda 'trećeg rješenja' smatra da će uspjeti pomiriti neizbježnu moć konkurentnih tržišta s politikom koja radnicima pokušava omogućiti pristup profesionalnoj obuci, zdravstvenoj skrbi i određenom stupnju mirovinske sigurnosti. Ono što je de facto savez Clintona i Blaira na osobnoj i kadrovskoj razini, neki konzervativci smatraju tek odgovorom ili prilagodbom na ideološke preokrete koje su donijeli predsjednik Ronald Reagan i premijerka Margaret Thatcher. 'Jedna od ironija povijesti jest da vlade ljevice i centra vode privatizaciju socijalne skrbi i uvođenje tržišnih snaga u javni sektor', izjavio je William Kristol, urednik konzervativnog Weekly Standarda. 'Reagan, Thatcher i Kohl ostat će velike osobe kraja dvadesetog stoljeća - ne Clinton, Blair i Schroeder.' 'Blair na mnogo načina predstavlja učvršćenje tačerizma; Clinton predstavlja prilagodbu mnogim konzervativnim zamislima', smatra Adam Meyerson, urednik časopisa Policy Review. Meyerson je otvoreniji za mogućnost da bi Clinton i Blair mogli znatno promijeniti politiku na širokoj osnovi, ali je izjavio da to 'još ne vidi. Više je priče nego akcije.' On je ustvrdio da Clinton ima 'mnogo više potencijala da preoblikuje politiku nego što je dosad pokazao, dok je Blair mnogo poduzetniji u pitanjima poput privatizacije socijalne skrbi i reforme školstva.' S lijeve strane, i ovdje i u Europi, nalaze se oni koji sumnjaju da Blair, s Clintonovom pomoći, želi (po riječima jednog američkog aktivista) 'zabiti nož u srce onog što je ostalo od međunarodnog socijalizma. Nema mnogo živahnosti u Socijalističkoj internacionali, a Blair se ponaša kao da bi želio da ju zamijeni neka vrst organizacije 'trećeg rješenja'. Poričući svaki cilj potkopavanja Socijalističke internacionale, glasnogovornik Blairove laburističke stranke Adrian McMenamin izjavio je da Blair smatra da 'stranka treba ući u dijalog s drugim strankama centra i ljevice, koje ne moraju biti socijalističke.' On je izjavio kako nije sazreo trenutak za stvarno stvaranje međunarodne organizacije, ali da je Blair zainteresiran za određivanje neke vrste 'okvira' ili 'labave organizacije' u kojoj bi predstavnici stranaka centra i ljevice mogli razmatrati različite metode vladanja. U Sjedinjenim Državama, Sidney Blumenthal kao Clintonov pomoćnik najbliže surađuje s Blairovom vladom i strankama centra i ljevice u Francuskoj, Njemačkoj, Italiji i Brazilu. 'Razmjenjujemo iskustva o pitanjima s kojima se u svim razvijenim industrijskim zemljama susrećemo', izjavio je Blumenthal, opisujući rasprave kao neslužbene. 'Zajedno s Velikom Britanijom, stvaramo novi posebni odnos, savez za 21. stoljeće, kao što ga je Predsjednik nazvao, utemeljen ne samo na našim tradicionalnim zajedničkim interesima, već i na uvjerenju o potrebi za novim društvenim ugovorom', izjavio je Blumenthal u svom govoru održanom prošli mjesec na Institutu za svjetsku politiku. (...) Unutar podijeljenog krila demokratske stranke metoda 'trećeg rješenja' osvojila je potporu tradicionalnih neprijatelja. Al From iz desnog krila demokratske stranke i jedan od njegovih dugogodišnjih kritičara Robert Kuttner, urednik liberalnog časopisa American Prospect, složili su se da 'treće rješenje' demokratskim strankama i drugim lijevim strankama nudi mehanizme zadržavanja konkurentnosti u globalnom gospodarstvu." 300226 MET jun 98